S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Naraštaju se ovom neće dati znak doli znak Jone proroka. (Lk 11, 29)
Liturgija dana (25. veljače):
Prvo čitanje:
Jon 3,1-10
Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.
Riječ Gospodnja dođe Joni: »Ustani — reče mu — idi Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad božanski velik — tri dana hoda.
Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena.«
Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije i do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrate svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su učinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Psalam:
51,3-4.12-13.18-19
Srce raskajano i ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Smiluj mi se Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
Evanđelje:
Lk 11,29-32
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Ivan Kuzmić, upravitelj župe Sunja:
Jona je prorok koji je dobio tešku zadaću. Poslan je od Boga navijestiti riječ spasenja i obraćenja narodu koji je njega i njegov narod progonio i ubijao. Jona izbjegava tu zadaću i pokušava pobjeći na kraj svijeta. Pristaje na poslanje nakon što shvaća da on nije mjerilo vječnosti i onaj koji sudi.
Zadnje poglavlje knjige proroka Jone ističu nakanu poziva na obraćenje. Nakon zadaće odlučuje odmoriti pod bršljanom koji mu daruje hlad, no Bog šalje crva da pojede bršljan i bršljan uvene.
Nakon toga Jona je ljut jer je bršljan uvenuo pa se tu ističe velika poruka. Zašto si ljut zbog bršljana kojeg nisi sadio, razočaran si jer je propao, a meni da ne bude žao mog stvorenja. Božja želja za spasenjem čovjeka išla je tako daleko da je Sin propovijedao isto – poziv na obraćenje. Po svemu sudeći zaslužili smo osudu no Bog ne gleda ljudskim mjerilima, pokretačka snaga Boga je ljubav.
Ne može nas ne voljeti, i čini sve kako bi mi to upoznali i za tim krenuli.
Znak o kojem Isus priča je upravo takav – njegova smrt i uskrsnuće – gdje se Bog predaje kako bi dobio svog čovjeka natrag. Teško je razumjeti toliku ljubav, koja izlazi iz okvira, prelazi preko pravila radi onoga kojeg voli. To je odnos koji ne prolazi, odnos koji se ne može ukinuti i izbrisati. U životu to iskusimo puno puta.
Koliko puta nam je netko tko nas voli oprostio naš pad, našu pogrešku. Znajući da to nismo mi, mi nismo naša pogreška, onaj tko me voli zna tko sam istinski, zna što mogu biti i kakav mogu biti.
Taj znak možemo prepoznati i tada usmjeriti svoj život prema njemu. On je poziv na obraćenje, promjenu života. Prepoznajmo to u Kristu, prvenstveno shvatimo jakost odnosa. Bog je otac mi smo djeca. Ništa ne može to izbrisati i dokinuti. Onaj koji voli daje drugu šansu, novu priliku.
Ne očekuje da će biti izigran nego daje vrijeme da se ostvarimo. Mi pripadamo kod Njega, prepoznajmo žrtvu koju čini u tome, prepoznajmo ljubav. Ali, na tome ne smije stati. Obraćenje označava promjenu života, ne prestanak. Kad upoznamo ljubav onda to moramo živjeti.
Bog je izašao iz okvira Zakona i ljubavi. I mi smo pozvani izlaziti iz tih okvira u odnosu prema drugome.