Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske. (Mk 7, 8)

Liturgija dana (7. veljače):

Prvo čitanje:

Post 1, 20 — 2, 4a

Reče Bog: »Nek vodom povrvi vreva živih stvorova,
i ptice nek nad zemljom polete
svodom nebeskim!«
I bi tako!
Stvori Bog morske grdosije,
i svakovrsne žive stvorove
što mile i vrve vodom
i ptice krilate svake vrste.
I vidje Bog da je dobro.
I blagoslovi ih govoreći:
»Plodite se i množite
i napunite vode morske!
I ptice neka se namnože na zemlji!«
Tako bude večer, pa jutro —
dan peti.
I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića,
svako prema svojoj vrsti:
stoku, gmazove i zvjerad svake vrste!«
I bi tako!
I stvori Bog svakovrsnu zvjerad,
stoku i gmazove svake vrste.
I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: »Načinimo čovjeka
na svoju sliku, sebi slična,
da bude gospodar ribama morskim,
pticama nebeskim i stoci
— svoj zemlji —
i svim gmazovima što gmižu po zemlji!«
Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
I blagoslovi ih Bog i reče im:
»Plodite se i množite
i napučite zemlju,
i sebi je podložite!
Vladajte ribama morskim i pticama nebeskim
i svim živini stvorovima
što gmižu po zemlji!«
I doda Bog: »Evo dajem vam sve bilje
što se sjemeni, po svoj zemlji,
i sva stabla plodonosna
što u sebi nose svoje sjeme:
neka vam bude za hranu!
A zvijerima zemaljskim
i pticama nebeskim
i gmazovima što gmižu po zemlji
u kojima je dah života
— neka je za hranu sve zeleno bilje!«
I bi tako!
I vidje Bog sve što je učinio.
I bijaše veoma dobro.
Tako bude večer, pa jutro —
dan šesti.
Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. Sedmoga dana, pošto Bog dovrši svoje djelo koje učini, sedmoga dana počinu od svega djela koje učini.
I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga,
jer u taj dan počinu
od svega djela svoga koje stvaranjem učini.
To je postanak nebesa i zemlje,
tako su stvarani.

Psalam:

8, 4-9

Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti —
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđela,
slavom i čašću njega okruni.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži.

Ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Evanđelje:

Mk 7, 1-13

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.
A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«
A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:
Ovaj me narod usnama časti,
a srce mu je daleko od mene.
Uzalud me štuju
naučavajući nauke — uredbe ljudske.
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral