Majka moja i braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše je. (Lk 8, 21)

Liturgija dana (23. rujna):

Prvo čitanje:

Ezr 6,7-8.12b.14-20

Završili su Dom Božji i žrtvovali pashu.

U one dane: Kralj Darije napisa upraviteljima pokrajina preko Rijeke: »Pustite neka Dom Božji grade upravitelj i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. Evo moje naredbe o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga – to jest od danka s onu stranu Rijeke – neka se plaća onim ljudima brižljivo, bez prekida.
Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se točno vrši!«
A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuću proroka Hagaja i Zaharije, sina Idonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. Hram je završen dvadeset i trećeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija.
Izraelci – svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva – radosno posvetiše taj Dom Božji. Žrtvovaše za posvećenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, četiri stotine janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca – prema broju plemena Izraelovih. Zatim postaviše svećenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj.
Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. Svi su se leviti, kao jedan čovjek, očistili: svi su bili čisti: žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braću svećenike i za sebe.

Psalam:

122,1-5

Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!

Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.

Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo ulaze plemena,
plemena Gospodnja!

Po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice Doma Davidova.

Evanđelje:

Lk 8,19-21

U ono vrijeme: Majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Luka Žeželj, župni vikar u župi sv. Nikole Tavelića, Zagreb – Kustošija:

Današnje je evanđelje kratko i mogli bismo reći pomalo neobično. Nekako nam se ne bi činilo da bi Isus mogao ovako postupati sa svojom Majkom i rodbinom. Nakon ovakvih riječi njegova bi se rodbina mogla i uvrijediti. Uvijek nekako svoju obitelj držimo na posebnome mjestu u svojem životu i voljeli bi da i drugi članovi obitelji nas doživljavaju na jedan poseban način, ali Isus ovdje, mogli bismo reći, potpune strance izjednačava sa svojom obitelji, sa svojim najbližima.

To je možda njima grubo zazvučalo, ali zapravo je spasonosna poruka za nas. Krist je došao na svijet upravo zato da postane dijelom naših života. I to ne usputnim dijelom, ne bliskim, intimnim kao da je član obitelji. Kao da je netko koga znaš cijeli život. Upravo bismo k takvom odnosu prema Isusu treba težiti. Da naša molitva postane kao razgovor sa članom svoje obitelji, otvoren, iskren i bez zadrški ili srama. Nema toga što Isus o nama ne zna i čega bi se pred njim trebali sramiti. Kakvi god da jesmo on nas prima i želi nam pomoći, želi nas podići iz naših slabosti, baš kao što to čine članovi obitelji jedni za druge.

Nadalje u ovim se riječima krije i zadaća koju nam Isus ostavlja kao svojim učenicima, kao onima koji slušaju njegovu riječ. Ako po poslušnosti njegovoj riječi postajemo njegova braća i sestre onda to postajemo i međusobno. Iz vlastitoga bliskog odnosa s Isusom trebamo učiti kako biti bliski međusobno kao članovi jedne obitelji, djeca jednoga Boga i jedne Crkve. Prečesto se u svojim zajednicama osjećamo kao stranci umjesto da slijedimo ovaj primjer koji nam Krist ostavlja. Upravo je to ono oko čega se trebamo najviše truditi da u svojim zajednicama stvaramo obiteljsku atmosferu u kojoj se svi osjećamo kao braća i sestre.