1Kr 21, 17-29

Nakon smrti Nabotove bi upućena riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Ustani i siđi u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: Ovako veli Gospodin: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Gospodin: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju.« Ahab reče Iliji: »Nađe li me, neprijatelju moj?« Ilija odgovori: »Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Gospodnjim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. I nad Izebelom reče Gospodin: Psi će proždrijeti Izebelu na polju Jizreelskom. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.«

Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Gospodnjim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Gospodin protjerao ispred Izraelaca.

Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Gospodnja Iliji Tišbijcu: »Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.«