Ljubi Gospodina Boga svojega i bližnjega svoga kao sebe samoga! (Mt 22, 37, 39)

Liturgija dana (21. kolovoza):

Prvo čitanje:
Ez 37,1-14
Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Izvest ću vas iz vaših grobova, dome Izraelov.

U one dane: Spusti se na me ruka Gospodnja, i Gospodin me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo, i bijahu sasvim suhe! Reče mi: »Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?« Ja odgovorili: »Gospodine Bože, to samo ti znaš!« Tad mi reče: »Prorokuj ovim kostima i reci im: O suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Ovako govori Gospodin Bog ovim kostima: Evo, duh ću svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete! Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete — i znat ćete da sam ja Gospodin!«
I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje, i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se prevukoše, ali duha još ne bijaše u njima.
I reče mi: »Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin Bog: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!« I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih, i oživješe i stadoše na noge — vojska vrlo, vrlo velika.
Reče mi: »Sine čovječji, te kosti — to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: ‘Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!’ Zato prorokuj i reci im: Ovako govori Gospodin Bog: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin, kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.«

Psalam:
107,2-9
Hvalite Gospodina, jer dovijeka je ljubav njegova!

Tako nek reknu svi otkupijenici
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz nevolja.
Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

Evanđelje:

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mišel Kovačević:

„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“

Pitam se može li se nakon ove dvije Isusove rečenice još što reći ili nadodati.

Zašto? Zato što je ljubav ne samo središnja misao i poziv današnjeg Evanđelja nego i temeljna zapovijed naše kršćanske vjere: ljubiti Boga i ljubiti bližnje.

I promatramo li svijet i okolnosti u kojima živimo, stavove koji su među nama ljudima sveprisutni, čini mi se da Isusov poziv na ljubav u našoj svakodnevici, pa čak i kod nas koji se zovemo vjernicima, nije uvijek shvaćen i življen na kršćanski način.

A zašto? Jer kad samo spomenemo riječ ljubav, mnogima prvo što padne na pamet jest osjećaj. Ljubav se često poistovjećuje sa zaljubljenošću, prolaznom emocijom ili sentimentalnošću.

No, je li ljubav samo osjećaj? Kršćanski shvaćena i življena ljubav nije samo to.

Kršćanska ljubav prema Bogu i bližnjemu nije potpuna ako nije životno opredjeljenje. Ona znači opredijeliti se za Boga i ono što je Božje, ali i za čovjeka koji je pokraj nas.

Zato Isus zapovijeda da ljubimo svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Drugim riječima, Isus nas poziva da ljubimo cjelinom svoje osobe: u svakom trenutku života, u svakoj životnoj okolnosti i situaciji, svojim riječima i svojim djelima.

Poziva nas da ljubimo i onda kada je to lako, ali i onda kada je teško. Jer lako je ljubiti onoga tko nam je drag, tko nas razumije i tko nam uzvraća dobrom. Mnogo je teže činiti dobro onome tko nas je povrijedio ili od koga ne možemo očekivati nikakav povrat.

Ali upravo se tada pokazuje je li ljubav samo osjećaj ili je ona naše istinsko životno opredjeljenje.

A takva se ljubav mora vidjeti u našem svakodnevnom životu: u obitelji, na poslu, u školi, u župi i među prijateljima.

Jer ljubav prema Bogu ne možemo odvojiti od ljubavi prema bližnjemu.

Stoga neka poticaj današnjeg Evanđelja svima nama bude upravo ovaj: neka ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu ne ostanu samo na riječima, nego neka postanu naše cjeloživotno opredjeljenje koje ćemo svakodnevno potvrđivati svojim riječima i djelima.