Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi. (Mk 6, 56)

Liturgija dana (5. veljače):

Prvo čitanje:

1Kr 8,1-7.9-13

Donesoše Kovčeg saveza u Svetinju nad svetinjama, i oblak ispuni Dom Gospodnji.

U one dane: Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Kovčeg saveza Gospodnjeg iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). I kad su došle Izraelove starješine, svećenici ponesoše Kovčeg. Prenesoše Kovčeg Gospodnji i Šator sastanka sa svim posvećenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih svećenici i leviti. Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. Svećenici donesoše Kovčeg saveza Gospodnjeg na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila keruba. Kerubi su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovčeg, i zaklanjahu odozgor Kovčeg i njegove motke.
U Kovčegu nije bilo ništa osim dviju kamenih ploča koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Gospodin sklopi Savez s Izraelcima pošto iziđoše iz Egipta.
A kad su svećenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Gospodnji, i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Gospodnja ispuni Dom Božji! Tada reče Salomon:
»Gospodine, ti odluči prebivati u tmastu oblaku, a ja ti sagradih uzvišen Dom, da u njemu prebivaš zauvijek.«

Psalam:

132,6-10

Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu!

Eto, čusmo za nj u Efrati,
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov,
pred podnožje mu padnimo!

»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu,
ti i Kovčeg sile tvoje.
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost,
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega,
ne odbij lica pomazanika svoga!«

Evanđelje:

Mk 6,53-56

U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke — po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral