Koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi. (Mk 6, 56)

Liturgija dana (8. veljače):

Prvo čitanje:

Post 1, 1-19

U početku stvori Bog
nebesa i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna;
tama se prostirala nad bezdanom,
i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: »Neka bude svjetlost!«
I bi svjetlost.
I vidje Bog da je svjetlost dobra;
i rastavi Bog svjetlost od tame.
Svjetlost prozva Bog dan,
a tamu prozva noć.
Tako bude večer, pa jutro —
dan prvi.
I reče Bog: »Neka bude svod posred voda
da dijele vode od voda!« —
I bi tako!
Bog načini svod,
i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
A svod prozva Bog nebo.
Tako bude večer, pa jutro —
dan drugi.
I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto,
i neka se pokaže kopno!« —
I bi tako!
Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.
I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom,
travom sjemenitom, stablima plodonosnim
koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod
što u sebi nosi svoje sjeme. —
I bi tako!
I nikne iz zemlje zelenilo,
trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti,
i stabla koja rode plodovima
što u sebi nose svoje sjeme,
svako prema svojoj vrsti.
I vidje Bog da je dobro.
Tako bude večer, pa jutro —
dan treći.
I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom
da luče dan od noći,
da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
neka svijetle na svodu nebeskom
i rasvjetljuju zemlju. —
I bi tako!
I načini Bog dva velika svjetlila
— veće da vlada danom,
manje da vlada noću — i zvijezde.
I Bog ih postavi na svod nebeski
da rasvjetljuju zemlju,
da vladaju danom i noću
i da rastavljaju svjetlost od tame.
I vidje Bog da je dobro.
Tako bude večer, pa jutro —
dan četvrti

Psalam:

Ps 104, 1-2a.5-6.10.12.24.35c

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću kao plaštem!

Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,
iznad bregova stajahu vode.

Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!

Evanđelje:

Mk 6, 53-56

U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke —po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral