Jao vama farizeji; jao i vama, zakonoznanci! (Lk 11, 42, 46)

Liturgija dana (15. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 2,1-11

Uzvratit će svakom po djelima, Židovu najprije, pa Grku.

Nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugog sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.
Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.
Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; buntovnicima pak i nepokornima istini a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba! Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! Ta u Boga nema pristranosti.

Psalam:

62,2-3.6-7.9

Gospodine, ti uzvraćaš svakom po djelima.

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.

U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte:
Bog je naše utočište!

Evanđelje:

Lk 11,42-46

U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.«
»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.«
Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuće Isusovo – Subotica i pročelnik Tiskovnog ureda Subotičke biskupije za hrvatski jezik

Ovaj dio Lukina evanđelja donosi tri “jao” izreke protiv farizeja (r. 42–44) i prvu “jao” izreku protiv zakonoznanaca (r. 46). Isus ne osuđuje Zakon sam po sebi, nego ponašanje onih koji ga iskrivljuju – čineći od njega sredstvo samopromocije i kontrole, a ne ljubavi i služenja.

Farizeji su bili iznimno pedantni u vršenju Zakona. Davali su desetinu čak i od začina – što Zakon izravno ne zahtijeva. Međutim, zanemarivali su ono što je srce Zakona: pravdu i ljubav Božju. Isus ne kritizira njihovu preciznost, nego neravnotežu – izvršavaju sitnice, a propuštaju temeljne vrijednosti.

Farizeji su težili časti, prestižu i ugledu.

Njihova religioznost bila je više performans nego stvarnost srca. Umjesto da vode ljude k Bogu, tražili su priznanje za sebe.

U židovskom zakonu, dodir s grobom činio je osobu nečistom. Isus farizeje uspoređuje s nevidljivim grobovima – izvana neprimjetni, a iznutra zagađuju druge. Drugim riječima, njihova duhovna korumpiranost širi se neprimjetno, a da ljudi toga nisu ni svjesni.

Zakonoznanci su se osjetili pogođeni – i to s pravom. Isus sada njima upućuje prvi „jao“ – za licemjerje i duhovni teror. Oni su bili teolozi Zakona, ali nisu sami živjeli ono što su zahtijevali od drugih.

Zakonoznanci su od Božjeg Zakona napravili teret, gomilajući pravila i propise, bez suosjećanja ili podrške. Isus ukazuje na nedostatak solidarnosti i autentičnosti – oni su tražili savršenstvo od drugih, a sami se nisu trudili ni približiti idealu.

Draga braćo i sestre, danas Isus ne govori umirujućim tonom.

Njegove riječi paraju poput mača. Riječi nisu uljepšane.

One su izravne, istinite i ljubazno bolne – kao kad kirurg reže kako bi spasio život.

Zašto Isus izgovara te “jao” rečenice? Jer zna da religioznost bez ljubavi postaje otrov. Farizeji su bili revni, ali su zaboravili ono glavno – pravdu i ljubav Božju. U Božjim očima to nije revnost, nego duhovna sljepoća. Umjesto da im srce gori za bližnjega, njima je važnije da im sve štima “po propisu”.

To nas tjera da se zapitamo: Kad činim dobra djela – činim li ih iz ljubavi ili da ispunim obvezu? Je li moj život vjere srce ili rutina?

Kad je Isus rekao farizejima da su nalik grobovima, poručio im je da njihova vjera ne donosi život, nego smrt. Ponašaju se sveto, ali srcem su daleko od Boga. A ljudi, umjesto da budu dotaknuti Božjom blizinom, bježe jer osjećaju osudu, teret i strah.

I danas, braćo i sestre, mnogi bježe od Crkve jer su s njezinih vrata čuli samo: “Moraš, trebaš, nisi dovoljno dobar.” Malo je onih koji čuju: “Bog te ljubi, i čeka te.” To ne znači da Zakon ne vrijedi – Isus kaže: “Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.” Ravnoteža! Da, držimo se Božjih zapovijedi. Ali bez ljubavi – one gube smisao.

Zakonoznanci su, kaže Isus, ljudima stavljali bremena, a sami ih nisu ni prstom dirnuli. I danas imamo takvih „zakonoznanca“ – u Crkvi, obitelji, društvu. Lako je drugima dijeliti upute, savjete i osude, a ne pitati se: Jesam li i ja spreman živjeti ono što zahtijevam?

Zato, ne bojmo se „jao“ rečenica. One su Božji poziv na promjenu.

Isus ne viče da bi nas osudio, nego da bi nas prodrmao, trgnuo iz lažnog mira – i doveo do istinske slobode djece Božje.

Neka naša vjera bude više od forme. Neka bude plamen koji grije i svijetli.

Amen.