Post 21, 5.8-21

Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.

Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.

Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin te sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom — s Izakom!«

To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. Ali Bog reče Abrahamu: »Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer po Izaku će ti se nazivati potomstvo. I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak.«

Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: »Neću da vidim kako dijete umire.« Sjedeći tako, udari u jecanje.

Bog ču plač dječaka, te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod.« Tada joj Bog otvori oči, pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka.

Bog je bio s dječakom, te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova ga majka oženi ženom iz zemlje egipatske.

Psalam:

Ps 34, 7-8.10-13

Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.

Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi:
ne trpe oskudice koji ga se boje.
Osiromašiše mogućnici i gladuju,
a koji traže Gospodina, ne trpe oskudice.

Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjem.
O čovječe, ljubiš li život?
Želiš li se dana naužiti sretnih?