Između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima. (Lk 6, 13)

Liturgija dana (28. listopada):

Prvo čitanje:

Ef 2,19-22

Nazidani na temelju apostola.

Braćo!
Više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Psalam:

19,2-5

Po svoj zemlji razliježe se jeka njihova.

Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.

Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.

Evanđelje:

Lk 6,12-19

U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.

Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Draga braćo i sestre, evanđelje koje smo čuli govori nam o događaju Isusovog izbora dvanaestorice apostola. Evanđelje kaže:

U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli.

Opis Isusovog uzlaska na goru često se pojavljuje u evanđelju i ima višestruko značenje. Kada govorimo o gorama Isusovog ambijenta onda je potrebno znati da u Palestini tog vremena nema visokih planina, već su gore pojedina uzvišenja gdje se Isus odvajao kako bi se molio, sabirao svoje misli. U biblijskoj simbolici, gora je posebno mjesto – mjesto susreta s Bogom.

U Starom zavjetu Mojsije i Ilija išli su na goru kako bi se susreli s Bogom, a u Novom zavjetu gora je mjesto gdje se Isus povlači na molitvu, odvaja se kako bi se sabrao, a nakon toga činio je posebna čuda, donosio važne odluke i narod poučavao u skladu s Božjim zakonom.

U biblijskoj tradiciji, uzlazak na goru: označava uzlazak prema Bogu, pripremu za važno djelo ili objavu, trenutak odvajanja od svijeta da bi se doživjela dublja duhovna stvarnost.

Kada čitamo da Isus uziđe na goru, evanđelist želi da to prepoznamo kao poseban i sveti trenutak.

Tako je i ovaj put. Isus izabire dvanaestoricu apostola. Zove ih njihovim imenom jer su kao i svatko od nas upisani u dlan Božje ruke. No, prije nego iz bira, provodi vrijeme u molitvi. Uči nas koliko je važno uključiti Boga u važne životne odluke. Isus nam pokazuje kako gleda na svakog čovjeka, na sve njegove vrline i mane, ali ga izabire i želi ga uključiti u svoje djelo spasenja.

Svakome daje poseban zadatak i želi da ga vršimo svim srcem. Isus među apostole ne bira savršene ljude.

To će se očitovati kroz mnoge događaje, a najjasnije u trenutku njegove patnje i smrti. Bog zna da nismo savršeni, ali želi da budemo do kraja njegovi suradnici.

Nadalje, u evanđelju piše da se Isus nakon izbora dvanaestorice spusti i zaustavi na ravnu među silno mnoštvo „da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti“.

Braćo i sestre, kršćanin nije netko tko samo moli – nego netko tko iz molitve ide u akciju.

Netko, koji kao i apostoli, iz Isusovog poziva prepoznaje svoj jasni cilj i uz Božju pomoć djeluje među svojim bližnjima. Isus nije izabrao učitelje naroda svoga vremena. Bira ribare, radnike, carinika. Možda smo i mi često zbunjeni pod pritiskom shvaćanja svojih nedostataka. Isus upravo želi takve. Ne uzvišene, ne ohole. Želi običnog čovjeka koji se podređuje Božjoj volji i zna je vršiti u svojoj životnoj okolini, u svojim životnim stvarnostima. Dopustimo Isusu da nas zahvati svojim pozivom i odazovimo se iskrena srce za rad u njivi Gospodnjoj.