Iziđe sijač sijati. (Mk 4, 3)

Liturgija dana (28. siječnja):

Prvo čitanje:
2 Sam 7,4-17
Podići ću tvoga potomka nakon tebe i utvrditi njegovo kraljevstvo.

U one dane: Dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod Šatorom i u Prebivalištu. Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu riječ rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom, i kazao: ‘Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?’ Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikana na zemlji. Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim narodom Izraelom.
Ja ću ti pribaviti mir
od svih tvojih neprijatelja.
Gospodin će te učiniti velikim,
Gospodin će ti podići dom.
I kad se ispune tvoji dani,
i ti počineš kod svojih otaca,
podići ću tvoga potomka nakon tebe,
koji će se roditi od tvog tijela,
i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
Ja ću njemu biti otac,
a on meni sin:
ako učini što zlo,
kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima
kako ih zadaju sinovi ljudski.
Ali svoje naklonosti
neću odvratiti od njega,
kao što sam je odvratio od Saula
koga sam uklonio ispred tebe.
Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo
trajati dovijeka preda mnom,
tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.«

Psalam:
 89,4-5.27-30
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju.

»Savez, sklopili s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

»On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.«

»Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Evanđelje:
Mk 4,1-20

U ono vrijeme: Poče Isus ponovno poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razastre se i razmnoži te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.
I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
da gledaju, gledaju — i ne vide,
slušaju, slušaju — i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin, prefekt u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Prispodobu o sijaču i sjemenu Isus završava vrlo značajnim dodatkom: „Tko ima uši da čuje, neka čuje!“ Naravno da su svi imali uši, ali imati uši nije dovoljno za slušanje Isusovih riječi. Treba ga slušati razumom i srcem. Razumom tako da razmišljamo što nam je prispodobom želio kazati, a srcem tako da ono što smo razumom spoznali svojim životom i potvrdimo.

Oni koji su pošli za Isusom samo iz radoznalosti, ili su željeli da ih ozdravi, moraju znati da Isus nije putujući glumac ili iscjelitelj, već je ponajprije sijač vjere koja zahtijeva obraćenje. Za Božju riječ uvijek će se naći pogodno tlo na kojemu će Božja sjetva uroditi bogatim rodom na veliku radost Boga i svakog čovjeka.

Slušajući Isusove riječi iz današnjeg pročitanog evanđelja vjerojatno smo i sami u svojim mislima na polju gledajući kako sijač baca sjeme nadajući se da će ono uzrasti te mu u određeno vrijeme donijeti dobar rod. Isusove prispodobe tako su žive i pune poruka da nam ostaju u pamćenju i potiču nas na dobra djela. Pozvani smo prepoznati se u današnjoj prispodobi i vidjeti što bismo trebali promijeniti da donesemo plod, da budemo drugima primjer i poticaj kako se živi kršćanski.

Sijač iz prispodobe nije nitko drugi doli Isus Krist, Sin Božji. Sjeme je Božja riječ. Mjesto gdje sjeme pada: put, kamenito tlo, trnovito područje, dobro tlo; jesu ljudi, vjernici, jesmo mi koji slušamo tu Božju riječ. Neki od nas i prije nego što čuju riječ jednostavno je odbijaju ne želeći imati nikakva posla s njom. Drugi prime, poslušaju riječ; no, nakon određenog vremena oni također odbijaju riječ, jer im se čini preteška i jer traži od njih dobra djela. Treći pak primaju riječ otvorene duše i srca, pohranjuju je u svome životu i provode je u djelo.

Ovom prispodobom Gospodin je želio naglasiti da On velikodušno rasipa svoju milost na sve ljude. Kao što poljodjelac ne razlikuje zemlju koju gazi, već prirodno i bez razlike baca sjeme iz ruke, tako ni Gospodin ne razlikuje siromaha od bogataša, mudraca od neznalice, mlakog od vatrenog, srčanog od strašljivca. Bog sije u sve ljude, svakomu čovjeku pruža pomoć potrebnu za njegov spas.

U uredu, u tvrtki, u ljekarni, u liječničkoj ordinaciji, u radionici, u trgovini, u bolnicama, na polju, u kazalištu…, na svim mjestima, gdje god se našli, možemo druge ljude upoznavati s Gospodinovom porukom. On je taj koji sije sjeme u dušama i koji s vremenom sjemenu podari rast. Na nama je da pripremimo zemlju i sijemo u ime Gospodara zemlje. Ne bismo smjeli propustiti niti jednu priliku da druge upoznamo s našim Bogom: putovanja, odmor, posao, bolest, neočekivani susreti…, sve može biti prilika da u nekome posijemo sjeme koje će kasnije uroditi plodom.

Trebamo biti svjesni da je Riječ Božja uvi­jek živa i djelotvorna, ali proizvodi različite učinke i plo­dove, prema tome kakva su srca u koja pada. Potrebno je da Božja riječ naiđe na spremno i raspoloživo srce, na dobru i plodnu zemlju.

Postavlja nam se pitanje: tko je danas dobra zemlja koja donosi dobar urod? Da li smo to Ti i ja dragi slušatelju? Gospodin nas šalje da sijemo velikodušno. Molimo zato danas Gospodina da nam podari žeđ za Božjom riječju kako bi ona pustila žile u naše srce, da rasvijetli naše nakane, učvrsti odluke kako bi se one pretvorile u djela i donosila ploda na našem životnom putu.