Iz 54, 1-10

Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Gospodin. Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat narodima, i napučit će opustjele gradove. Ne boj se, nećeš se postidjeli; ne srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.

Suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. Jest, ko ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Gospodin te pozvao; ko ženu mladosti. A ona zar se otpušta? — pita Bog tvoj. Za kratak trenutak ostavih tebe, al’ u sućuti velikoj opet ću te sabrati.

U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al’ u ljubavi ti se vječnoj smilovah — govori Gospodin, tvoj Otkupitelj.

Bit će mi ko za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit ću ti prijetiti. Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira — veli Gospodin koji ti se smilovao.