Isus ozdravlja mnoge i umnaža kruh. (Mt 15, 30, 36)

Liturgija dana (3. prosinca):

Prvo čitanje:

Iz 25,6-10a

Gospodin poziva na gozbu svoju i suzu će sa svakog lica otrti.

U onaj dan: »Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sve pogane pokrivaše, i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«

Psalam:

23,1-6

U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge.

Gospod je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

Evanđelje:

Mt 15,29-37

U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.«
Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina:

Poštovani i dragi slušatelji HKR –a.

Današnje Evanđelje prikazuje Isusa u dvostrukoj službi: On iscjeljuje i hrani. No prije svega, Isus se penje na goru i sjeda, a k njemu dolaze silni ljudi, noseći sa sobom bolesne, kljaste, slijepe, nijeme i mnoge druge. I ovdje nam Evanđelje otvara jednu važnu istinu: Isus ne okuplja oko sebe uglednike, moćnike ni elitu svoga vremena.
Ne traži savršene, nego izranjene. Ne zove one koje svijet časti, nego one koje svijet odbacuje. Isus je okružen onima koji nemaju kome prići — i upravo oni postaju njegovi najbliži. Svi ovi bijahu položeni do nogu Isusovih – ne na ruke, ne blizu glave, nego baš do nogu. Podsjeća nas to na činjenicu da je već ići Njegovim putem jamstvo ozdravljenja.

Isus ih zatim sve liječi, jedno po jedno, i mnoštvo se divi i slavi Boga Izraelova. Nakon ozdravljenja, Isusova briga usmjerava se na još jednu njihovu potrebu — glad.

Isusovo božansko suosjećanje pokreće ga na djelovanje:
„Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem. Učenici su zbunjeni: „Odakle nam u ovoj pustari toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?“ Tu vidimo suprotnost: Isusova neograničena moć i ljudska ograničena logika. Isus ih pita: „Koliko kruhova imate?“ Sedam kruhova i malo riba. Malo — po ljudskim mjerilima. Ali dovoljno — u Božjim rukama. Isus uzima to malo, zahvaljuje, lomi i daje učenicima da podijele mnoštvu. I događa se čudo: svi su jeli i nasitili se, a ostalo je još sedam punih košara. Ovo umnažanje kruha nije samo čudo hranjenja.
To je euharistijski nagovještaj i poziv da vjerujemo u Božju providnost i u moć Njegove Riječi. Učenici postaju posrednici dara koji nisu mogli proizvesti, nego samo primiti i dijeliti. Zar se ne događa isto na svetoj misi?

Dragi slušatelji, draga braćo i sestre, današnje evanđelje nas poziva da došašće promatramo kao vrijeme u kojem Isus ponovno dolazi u naše pustinje — u područja naše slabosti, naše oskudice, naše duhovne gladi. Naša duša često je paralizirana, kljasta, slijepa ili nijema.
A On — baš kao i onda — dolazi k nama, ne zato što smo ugledni, jaki ili uspješni, nego zato što smo potrebiti.

U ovom došašću prepoznajmo gdje smo potrebiti. Okrenimo se i prema bližnjima i prepoznajmo gdje su oni u potrebi, gdje su izranjeni i što im nedostaje i donesimo ih najprije u molitvi do Isusovih nogu. Na koncu, Isus i danas svakoga od nas nježno pita: „Što imaš?“ Možda je to samo malo strpljenja, malo vjere, malo vremena, malo snage. Ali ako to malo položimo u Njegove ruke, On zahvaljuje, lomi i čini čudo obilja.

Draga braćo i sestre, neka nas ovo došašće ohrabri da se ne bojimo doći k Isusu baš takvi kakvi jesmo — ranjeni, umorni, bez ugleda, s malo u rukama.
Jer On, koji sabire upravo takve, jest Onaj koji hrani, liječi i ponovno daje život. Samo mu trebamo prići.

Hvaljen Isus i Marija