Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (Lk 11, 9)

Prvo čitanje:

Mal 3,13-20a

Evo, dan dolazi poput peći užaren.

Teške su besjede vaše protiv mene –
govori Gospodin.
Vi ipak pitate:
»Što smo između sebe govorili
protiv tebe?«
Govorili ste: »Zaludu je Bogu služiti
i kakva je korist što njegove čuvamo propise
i žalosni hodimo
pred Gospodinom nad Vojskama.
Odsad ćemo sretnim zvati oholice:
napreduju oni koji zlo čine,
i premda Boga iskušavaju, izvuku se!«
Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje,
Gospodin pazi, sluša ih,
i to se pred njim piše u knjigu spomenicu
u korist onih koji se boje Gospodina
i štuju Ime njegovo.
Moji će biti, moja stečevina –
govori Gospodin nad Vojskama.
U Dan koji spremam
bit ću im milostiv
kao što je milostiv otac sinu koji mu služi.
I tada ćete opet razlikovati
pravednika od grešnika,
onoga koji služi Bogu
od onoga koji mu ne služi.
Jer, evo, Dan dolazi
poput peći užaren;
oholi i zlikovci
bit će kao strnjika:
Dan koji se bliži spalit će ih
– govori Gospodin nad Vojskama –
da im neće ostati ni korijena ni grančice.
A vama koji se Imena moga bojite
sunce će pravde ogranuti
sa zdravljem u zrakama.

Psalam:

1,1-4.6

Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj vodâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Evanđelje:

Lk 11,5-13

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Došao mi prijatelj s puta te nemam što staviti preda nj.’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem …’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.«
»I ja vam kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca otvorit će se.«
»A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu.«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Tek što Isus izrekao riječi kojima bismo trebali moliti nebeskoga Oca, molitvene zazive koji sažimlju čitave ljudske potrebe i upućuju ih Ocu, uči nas da naša molitva treba biti ustrajna i da neće ostati neuslišana. Evanđelist Luka poslužio se prispodobom o dva prijatelja gdje jedan usred noći kuca na vrata drugoga i moli za pomoć. Gostoljubivost u palestinskih Židova toga vremena podrazumijevala je da domaćin treba u svako doba primiti prijatelja, iskazati mu gostoprimstvo i pružiti pomoć. U ovoj sceni prijatelj dolazi u najteži čas, u vrijeme koje je svakome od nas najneugodnije za bilokakvu akciju, vrijeme onog prvog smiraja sna kad su nam potrebni mir i tišina.

Ne znamo što se kasnije dogodilo, no na prvotno odbijanje domaćina da ustane i dade tom prijatelju ono po što je došao, Isus odmah zaključuje da će domaćin dati ovome što treba, ako ne radi njihovog prijateljskog odnosa onda radi njegove upornosti, da se što prije ode i pusti domaćina na miru da spava.

Isus koristi ovu sliku da bi učenicima pokazao kako treba biti vjeran i ustrajan u molitvi. Povjerenje u nebeskog Oca nužno je za kvalitetan i iskren odnos s njim i iz tog povjerenja, ali i ustrajanja u poniznoj molitvi, Isus obećava da će takva molitva biti uslišana. Nije zgorega primijetiti što to ponoćni molitelj traži od svog prijatelja. Radi koje je potrebe došao? Radi li se o nekom sebičnom razlogu ili pak dolazi tražiti nešto za drugoga. On u ovoj pripovijesti dolazi tražiti pomoć da pomogne gostu, putniku kojega treba nahraniti, iskazati mu milosrđe.

Ovdje se možemo zapitati kakve su naše molitvene nakane. Zašto je nekad potrebno dugo vremena da Bog usliši ono što molimo, a nekad se to ostvari odmah. Tražimo li mi od Boga zmije i štipavce, a da toga nismo niti svjesni? Iskazuju li naše molitvene nakane možda našu sebičnost, oholost, egocentričnost, želeći da se dogodi baš to što mi mislimo da treba? Isus jasno progovara da nam Bog ne daje niti zmije niti štipavce, već sve ono što je potrebno da bismo došli na pravi put, da bismo mi bili bliže spasenju.

Koliko god u našim očima plod molitve možda izostao Bog sve gleda, prati, uzdržava i želi učiniti boljim, ali ponekad nailazi na prepreku u okorjelom i zatvorenom ljudskom srcu. Zato neka naša molitva uvijek bude ponizni vapaj da se vrši Božja volja u svemu. Najljepši primjer takve molitve jest Isusov vapaj u Getsemaniju: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti. (Mt 26,39).

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral