S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ime njegovo nada je narodima! (Mt 12, 21)
Liturgija dana (17. srpnja):
Prvo čitanje:
Izl 12, 37-42
U one dane: Pođu Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece. A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu. Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina. I kad se navrši četiri stotine i trideset godina — točno onoga dana — sve čete Gospodnje iziđoše iz zemlje egipatske. Ona noć koju je Gospodin probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Gospodinu.
Psalam:
136, 1.23-24.10-12.13-15
Hvalite Gospodina, jer je dobar:
On se spomenu nas u poniženju našem:
Od dušmana nas naših oslobodi:
On pobi prvorođence Egiptu:
Izvede Izraela iz njega:
Mišicom jakom, rukom ispruženom:
On Crveno more razdvoji:
Provede Izraela posred voda:
I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more.
Evanđelje:
Mt 12, 14-21
U ono vrijeme: Iziđoše farizeji iz sinagoge i održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube. Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:
Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje!
Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima;
preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima;
trske stučene prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti —
sve dok do pobjede ne izvede pravo.
Ime njegovo nada je narodima!