Ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji. (Lk 13, 30)

Liturgija dana (29. listopada):

Prvo čitanje:
Rim 8,26-30

Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.

Braćo! Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete. Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje,te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Psalam:
13, 4-6

Ja se, Gospodine, u tvoju dobrotu uzdam!
Pogledaj, usliši, Gospodine, Bože moj!
Prosvijetli mi Oči da ne zaspim na smrt,
nek ne kaže dušmanin: »Nadjačah njega!«
Nek ne kliču protivnici ako posrnem!

Ja se u tvoju dobrotu uzdam,
nek mi se srce raduje spasenju tvome!
Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro,
pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg!

Evanđelje:
Lk 13,22-30

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Draga braćo i sestre, evanđelje koje smo čuli govori nam o događaju Isusovog putovanja prema Jeruzalemu. Prolazeći kroz gradove i sela poučavao je one koji su ga pratili.

„Reče mu tada netko: ’Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?’ A on im reče: ’Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.’

Isus na ovaj upit odgovara riječima „Trudite se ući na uska vrata“. Braćo i sestre, ovo je poziv na ozbiljnost vjere, na shvaćanje važnosti svakodnevne suradnje s dragim Bogom, ne samo onda kada mi je to potrebno, već trajno i sa svom ozbiljnošću.

Isus u svojim nastupima govori često u prispodobama, ali svaki put kada govori njegova poruka je veoma jasna za onoga koji želi shvatiti Božji plan i cilj svoga životnog puta. Put spasenja nije lagan, nije široka cesta udobnosti i ravnodušnosti, nije autocesta kojima smo navikli brzo voziti i tako čim prije doći do svog cilja. Put spasenja vodi kroz uska vrata koja zahtijevaju napor, obraćenje, iskreno traženje Boga i život u skladu s evanđeljem. Danas se često susrećemo s formalnim vjernicima. Svi ćemo reći i ja sam kršćanin, primio sam sve sakramente, ne radim nikome zlo itd. Ali kada svoj život treba potkrijepiti argumentima življenja s Bogom to često zastanemo. Postali smo vjernici koji poštuju običaje i tradiciju, a ne dopuštamo Bogu da nas zahvati svojom milošću i da u nama nešto izvede na bolje. Važno je biti blizu Boga, ići na svete mise, ali onda nas to mora dovesti do još veće razine života s Bogom, a to je razina življenja po njegovoj svetoj volji.

Ovo evanđelje poziv je svima nama, prvenstveno na budnost nad svojim životnim djelima, a zatim i osvještavanje svoje stvarnosti. Pitajmo se hodam li širokom cestom ili uskom stazom koja vodi prema Bogu? Nosim li toliko tereta i bespotrebnog ovozemaljskog blaga da ću se, po dolasku pred uska vrata, morati vratiti jer neću moći proći sa svim bespotrebnim teretom. Jesu li moje ruke pune dobrih plodova koje ću moći staviti pred Boga?

Isus svojim riječima u evanđelju koje smo čuli upozorava na nevjernost Židova kojima Bog prvo progovara. Tim riječima i nas upućuje: „Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? Čim ćemo se odjenuti? Za sve to brinu se neznabošci. A zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati“.

Neka nas ove riječi potaknu da svoju vjeru živimo s ozbiljnošću, s ljubavlju i ustrajnošću – ne iz straha, nego iz želje da budemo s Onim koji nas je prvi ljubio.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora