Idite javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti! (Mt 28, 10)

Liturgija dana (6. travnja):

Prvo čitanje:
Dj 2,14.22-32
Bog uskrisi Isusa! Svi smo mi tomu svjedoci.

Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori:
»Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama — njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.
David doista za nj kaže:
‘Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
ispunit me radošću lica svoga.’
Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.
Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«

Psalam:
16,1-2a.5.7-8.11
Ti si, Gospodine, baština moja!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
»Ti u ruci držiš sudbinu moju.«

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Evanđelje:
Mt 28,8-15

U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«
Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta:

„Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.“ (Ps 107,19-20).

Tko zna što su sve u sebi nosili i osjećali oni koji su dolazili na Isusov grob. Strah, razočaranje, muka i tjeskoba, suza u oku, bol u srcu.

Takav ulaziš u grob, a u njemu te čeka život.

Kakva preobrazba, kakva za tebe neočekivana stvarnost. Žene susreću prazan grob i živoga Isusa! Zaista je divno čuti Isusov poznati glas, o kako je divno ugledati ponovno Učitelja koji je hodao među apostolima i naviještao, liječio, činio čudesa, bio blizak patnicima…

Isus ohrabruje svoje učenike, ohrabruje tebe i mene osobito u trenutcima od kojih ne očekujemo ništa drugo nego patnju, teškoću, smrt.

Gospodin te želi osloboditi od svakoga straha, ojačati tvoju vjeru i probuditi nadu.

On želi biti radost tvoga života, on želi biti s tobom, želi biti tvoj Bog!

O kako je spasonosno prepoznati i vidjeti Isusa!
O kako je spasonosno prepoznati njegov glas i slijediti ga kroz tamu sve do svjetla!
O kako je spasonosno ne ostati zakopan i zarobljen ovozemaljskim, nego zajedno s Kristom ustati na život vječni!

Materijalne, prolazne stvari mogu ti priuštiti kratkotrajnu zabavu, prividnu utjehu, a nekada se čine kao sigurnost i oslonac životu.

Što ti znači imati nešto, što ti znači biti siguran u nešto, što ti znači glumiti da si neustrašiv i nepobjediv, junačiti se pred drugima nekom svojom sposobnošću i snagom, što ti znači misliti da možeš sam?

Obrati se, preokreni priču svoga života.

Ne boj se prolaznoga, ne boj se privremenoga i kratkotrajnoga, ne boj se izgubiti ono na što se ne možeš osloniti!

Isus je jedina ljubav i istina – neće te izdati, razočarati, napustiti, od tebe se sakriti ili jednostavno nestati iz tvoga života.

Kako god se činilo, što god drugi govorili, pa makar i tvrdili da nije živ, da ne postoji – ti znaš da te ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Isusu Kristu.

Iz tolikih svjedočanstava koja nalazimo u Svetome Pismu, osobito u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću prepoznajemo važnost vječnoga života, onoga što ne prolazi, Boga koji je naš život, naša snaga i utjeha, naš prijatelj i Spasitelj, koji jest i ostaje vjeran zauvijek.

Jesi li otvoren da susretneš Isusa u sebi, pokraj sebe, u bližnjima, u teškoćama, na križu, u tami, u svome grobu?

Ne boj se! Ostani tamo, Isus je s tobom! Hrabar budi, nije bitno što te sve na putu čeka, nego s kime koračaš kroz život! Hrabar budi i ne dopusti da se tvoj korak odvoji od Njegovog!

Ljubi Vječnoga, Bogu svome predaj svoj život. Neka ti srce bude osjetljivo na Božji glas.

Primi Riječ života, poput prvih svjedoka uskrsnuća! Budi hrabar: Bog te zove, a njegov glas prepoznaješ – kreni u novi život, živi već sada vječni život!

Slušaj, Život ti govori!

Slušaj Život te zove u zajedništvo! Slušaj, Život te izbavlja od smrti i daje ti nadu.

Leti srcem u njegov zagrljaj, leti srcem u blizinu vječne ljubavi, leti srcem prema vječnosti!