Iv 1, 1-18

U početku bijaše Riječ

i Riječ bijaše kod Boga

i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku kod Boga.

Sve postade po njoj

i bez nje ne postade ništa.

Svemu što postade

u njoj bijaše život

i život bijaše ljudima svjetlo;

i svjetlo u tami svijetli

i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga,

ime mu Ivan.

On dođe kao svjedok

da posvjedoči za Svjetlo

da svi vjeruju po njemu.

Ne bijaše on Svjetlo,

nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko

koje prosvjetljuje svakog čovjeka

dođe na svijet;

bijaše na svijetu

i svijet po njemu posta

i svijet ga ne upozna.

K svojima dođe

i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše,

podade moć

da postanu djeca Božja:

onima koji vjeruju u njegovo ime,

koji su rođeni

ne od krvi,

ni od volje tjelesne,

ni od volje muževlje,

nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade

i nastani se među nama

i vidjesmo slavu njegovu

– slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca–

pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče:

»To je onaj o kojem rekoh:

koji za mnom dolazi, preda mnom je

jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove

svi mi primismo,

i to milost na milost.

Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,

a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje:

Jedinorođenac — Bog —

koji je u krilu Očevu,

on ga obznani.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora