I odmah nesta s njega gube i očisti se. (Mk 1, 42)

Liturgija dana (11. siječnja):

Prvo čitanje:

1Sam 4,1-11

Izraelci potučeni, Kovčeg Božji otet.

U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci iziđoše pred njih da se pobiju, i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela, i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko četiri tisuće ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju.
Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: »Zašto je Gospodin dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Pođimo u Šilo po Kovčeg saveza Gospodnjeg, neka dođe u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja.«
Narod posla ljude u Šilo, i donesoše odande Kovčeg saveza Gospodina nad Vojskama, koji stoluje nad kerubima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, bijahu uz Kovčeg. Kad je Kovčeg Gospodnji stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja.
Filistejci čuše taj gromki poklik i zapitaše: »Što znači taj gromki poklik u taboru Hebrejaca?« I saznadoše da je Kovčeg Gospodnji stigao u njihov tabor. Tada Filistejce obuze strah, jer se govorilo: »Bog je došao u tabor!« I povikaše: »Jao nama! Tako nije bilo dosad. Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke tih silnih bogova? To su oni koji su udarili Egipat svakojakim nevoljama u pustinji. Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejcima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!«
Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potučeni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuća pješaka poginulo na izraelskoj strani. I Kovčeg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas.

Psalam:

 44,10-11. 14-15. 24-25

Izbavi nas, Gospodine, radi ljubavi svoje!

Odbacio si nas i posramio,
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo narodima,
narodi kimaju glavom nad nama.

Pžreni se! Što spavaš, Gospodine?
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Evanđelje:

Mk 1,40-45

U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«. Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral