Gospodine, nauči nas moliti! (Lk 11, 1)

Liturgija dana (8. listopada):

Prvo čitanje:

Jon 4,1-11

Tebi je žao bršljana, a meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga!

Joni bi veoma krivo, i rasrdi se. I ovako se pomoli Gospodinu: »Ah, Gospodine, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem, i da se nad nesrećom brzo sažališ. Sada, Gospodine, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.« Gospodin odgovori: Srdiš li se ti s pravom?«
Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. A Gospodin Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi, te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruć istočni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu, te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reče: »Bolje mi je umrijeti nego živjeti.«
Bog upita Jonu: »Srdiš li se s pravom zbog bršljana?« On odgovori: »Da, s pravom sam ljut nasmrt.« Gospodin mu reče: »Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!«

Psalam:

86,3-6.9-10

Ti si, Gospodine, milosrdan i blag!

Gospodine, smiluj mi se,
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga,
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.

Jer si ti, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju,
i pazi na glas vapaja mog.

Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat se tebi, Gospodine,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.

Evanđelje:

Lk 11,1-4

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike!« On ime reče:
»Kad molite, govorite:
Oče!
Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje!
Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!
I otpusti nam grijehe naše:
ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!
I ne uvedi nas u napast!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Zagreb–Stenjevec:

Biti vjeran Isusov učenik iziskuje nasljedovanje čitavog Isusovog bića. Učenici okupljeni oko Isusa zamijetili su da osim što čini čuda, osim što govori o budućem Kraljevstvu nebeskom u prispodobama i na novi način govori o Zakonu, njihov Učitelj moli. Povlači se u osamu i obraća se svome Ocu, osobito prije nekog značajnog i važnog poduhvata.

Učenici su to prepoznali, a i vidjevši učenike drugih učitelja, primjerice Ivanove učenike, htjeli su da ih njihov učitelj Isus nauči moliti, da ih uvede u tajne predane molitve i obraćanja nebeskom Ocu.

Isus je odmah prihvatio ovu molbu jer je i sam naučavao da njegovi sljedbenici trebaju ponizno i ustrajno moliti. Zato im izgovara usmenu molitvu koja već na početku daje naslutiti da se razlikuje od uobičajenih židovskih molitava.

Riječju Oče, odnosno u aramejskom originalu Abba što je izraz tepanja ocu, Isus započinje molitvu želeći učenicima osvijestiti tko su oni zapravo; to da nisu podložnici neke više sile ili udaljenog i neosjetljivog despota, već posinjena i voljena Božja djeca koja mogu u nebeskoga Oca imati puno povjerenje.

U takvom sinovskom ozračju, slijedećim zazivima, učenik i nasljedovatelj priznaje da je Bog Otac svet i da je njegovo ime sveto prizivajući dolazak njegovoga Kraljevstva. To bismo mogli izraziti riječima:

„Ti, Bože, budi svet u našim očima i u našem životu.“

Jer, samo je Bog svet, on je jedini uzvišen, on je naš Stvoritelj, on nas po svome Sinu spašava i po Duhu Svetome prosvjetljuje.

Tu možemo na trenutak zastati. Je li u mome životu Bog stvarno svet, je li on jedini svet, je li on prvi i najvažniji u mome životu? Ima li u našem životu idola, ljudi, stvari ili ideja koji nisu Bog, a koji su nam svjesno i nesvjesno nekako na prvom mjestu?

Pa će tako nekome biti najveća svetinja njegov posao ili njegov vanjski izgled ili možda društveni položaj ili pak neka ovisnost, neki potajni grijeh.

I zato svjestan naših slabosti, Gospodin Isus daje i ostale prošnje koje molimo Oca; da nas hrani zemaljskim i nebeskim kruhom, da nam oprašta grijehe uz potrebu da i mi oprostimo jedni drugima, i da nas čuva od padova pod teretom iskušenja.

U iskušenjima vjera može rasti i dozrijevati. Sveto pismo ne poznaje vjeru bez iskušenja, vjeru bez djela, vjeru bez borbe.

Baš zato nam je potrebna iskrena i predana molitva, da u ovo vrijeme kad nemamo Učitelja pred sobom kao učenici i apostoli, svoju vjeru jačamo i krijepimo dubokim odnosom s Ocem po Sinu koji nam je dan kao Kruh Anđeoski, kao hrana za vječnost.