Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? (Ps 27, 1)

Liturgija dana (3. veljače):

Prvo čitanje:

Heb 13, 1-8

Braćo!
Bratoljublje neka je trajno!
Gostoljublje ne zaboravljajte:
njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!
Sjećajte se uznika kao suuznici;
zlostavljanih — ta i sami ste u tijelu!
Ženidba neka bude u časti u sviju
i postelja neokaljana!
Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog.
U življenju ne budite srebroljupci,
zadovoljni onim što imate!
Ta on je rekao:
Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti.
Zato možemo pouzdano reći:
Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem:
što mi tko može?
Spominjite se svojih glavara
koji su vam navješćivali riječ Božju:
promatrajući kraj njihova života,
nasljedujte njihovu vjeru.
Isus Krist jučer i danas isti je —
i uvijeke!

Psalam:

27, 1.3.5.8b-9c

Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu Šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!

Evanđelje:

Mk 6, 14-29

U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«
Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«
Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral