Evo zaručnika! Iziđite mu u susret! (Mt 25, 6)

Liturgija dana (28. kolovoza):

Prvo čitanje:
1Kor 1,17-25
Propovijedamo Krista raspetoga, ljudima sablazan, pozvanima pak Božju mudrost.

Braćo! Ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi, mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak — i Židovima i Grcima — Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Psalam:
33,1-2.4-5.10ab.11
Puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!

Jer prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Gospodin razbija nakane pucima,
mrsi namjere narodima.
Naum Gospodnji dovijeka ostaje,
i misli srca njegova od koljena do koljena.

Evanđelje:
Mt 25,1-13

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«
»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’
»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Isus nastavlja svoj govor o Kraljevstvu Nebeskom kroz prispodobu o pet mudrih i pet ludih djevica. Mudre su one što su pred zaručnikov dolazak ponijele sa sobom ulja, dok lude to nisu učinile. To ih je koštalo, jer zaručnik ih ne pušta unutra. Još jednom Evanđelje nas poziva da razmišljamo o posljednjim stvarima.

Djevice iz prispodobe su ljudi, svjetiljke predstavljaju znanja o vjeri, njena vanjska obilježja, a ulje je životvornost vjere, naša praktična vjera.

Mnogi i danas „obavljaju“ sve po propisima u svom vjerskom životu, bez da su u srcu upoznali živoga Boga.

Biti luda djevica znači ne susresti u životu živoga Krista, osjetiti Riječ Božju kao živu i djelotvornu. Isto tako, suludo je tražiti Krista bez bližnjega. Ne možemo reći da smo Kristovi, a ne ljubiti svoga bližnjega. Vanjski pokazatelji vjere Zaručniku nisu važni. To su svjetiljke. Njima je potrebno ulje. Živa vjera. Tu živu vjeru ne možemo uzeti od drugoga. Ne možemo je posuditi.

Pred Zaručnika je moguće doći samo kao svoj, originalan. Svatko u vlastitoj nutrini ima mogućnost napraviti mjesto za živu Riječ u kojoj će se nastaniti Duh Sveti. Možda nam je teško prihvatiti svijest o vlastitim granicama ili da smo ponekad nemoćni. Međutim, svetost života ne ostvaruje se po sposobnostima i moćima, već iskrenim i pravim traženjem Boga u svom životu.

Fulton Sheen kaže kako nismo bolji nego što jesmo zato što ne želimo biti bolji. Između sveca i grešnika je samo mali niz sićušnih odluka koje su u našem srcu. Naša se perspektiva ne temelji na našoj grešnosti i ograničenosti, već Božjoj veličini. Bog će nas uvijek poduprijeti u našim nastojanjima ako se želimo iskreno promijeniti.

Sveti Ivan Maria Vianney kaže da su naše pogreške kao zrno pijeska kraj planine Božjeg milosrđa. Djevice koje nisu imale ulja trebale su promjenu, kao i svi oni koji imaju znanja o vjeri, a nemaju iskustvo autentičnog susreta s Bogom. Da se to dogodilo za života, ne bi djevice bile nespremne, već bi sa radošću i oduševljenjem iščekivale Zaručnika.

Razmislimo što nas još sprječava da susretnemo Gospodina do kraja. Otvorimo mu svoja srca već danas uoči Njegovog dolaska. Neka preobrazi naše slabosti u čežnju za Njim.

Antun Branko Šimić u svojoj zbirci pjesama „Preobraženja“ piše: Mi smo želje Boga spuštene do zemlje – Bog hoće sve biti i sve živjeti – U Boga mi se uvijek natrag povraćamo. Zemlja: kratki izlet.

Molimo Boga da nam ovaj kratki izlet na zemlji ne bude uspavano kršćanstvo bez osobnog poznavanja Boga. Kad upoznamo da je živ i da je među nama, bit ćemo poput mudrih djevica koje će s radošću čekati dolazak Zaručnika.