S Božjom riječi u današnjem danu! Svakog dana donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Evo, začet ćeš i roditi sina. (Lk 1, 31)
Liturgija dana (25. ožujka):
Prvo čitanje:
Iz 7,10-14
Evo, djevica će začeti!
U one dane: Gospodin progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskuša¬vati Gospodina.« Tada reče Izaija:
»Čujte, dome Davidov:
Zar vam je malo dodijavati ljudima
pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak:
Evo, djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu ime Emanuel,
S nama Bog!«
Psalam:
40,7-11
Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju
Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio; paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću naviještati u velikom zboru i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano.
Tvoju pravdu neću kriti u srcu,
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
Drugo čitanje:
Heb 10,4-10
U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«
Braćo!
Krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.
Zato Krist ulazeći u svijet veli:
Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;
paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«
U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«
Pošto gore reče:
Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice
— koje se po Zakonu prinose —
ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim:
Evo dolazim vršiti volju tvoju!
Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni
prinosom tijela Isusa Krista
jednom zauvijek..
Evanđelje:
Lk 1,26-38
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«
Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.No anđeo joj reče:
»Ne boj se, Marijo!
Ta našla si milost u Boga.
Evo, začet ćeš i roditi sina
i nadjenut ćeš mu ime Isus.
On će biti velik
i zvat će se Sin Svevišnjega.
Njemu će Gospodin Bog
dati prijestolje Davida, oca njegova,
i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke
i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«
Anđeo joj odgovori:
»Duh Sveti sići će na te
i sila će te Svevišnjega osjeniti. l
Zato će to čedo i biti sveto,
Sin Božji.
A evo tvoje rođakinje Elizabete:
i ona u starosti svojoj zače sina.
I njoj, nerotkinjom prozvanoj,
ovo je već šesti mjesec.
Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče:
»Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po tvojoj riječi!«
I anđeo otiđe od nje.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup, bibličar te župnik Župe BDM Kraljice Svete Krunice u Remetincu:
»Anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav« (Lk 1,28-29).
I mi se pitamo zajedno s Marijom kakav bi to bio pozdrav: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«. Mariju poznajemo kao blaženu djevicu, kao Bogorodicu, kao Bezgrešno začetu, kao novu Evu, ona je Kraljica krunice, Gospa od anđela, Kraljica Hrvatskog naroda, Majka Crkve, Majka milosti.
No, anđeo Gabrijel glasnik je Božji, prenosi Božji glas, a Božji pozdrav glasi: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«. Zašto je Marija od anđela tako prozvana? Koje je to milosti Marija puna? Anđeo joj odgovara: »Ne boj se Marijo, ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega« (Lk 1,30-32).
Marija je, dakle, milosti puna prvo, jer joj je darovano ono što svijet nikad prije vidio nije; što oči nisu vidjele, uši nisu čule! Ona će, dakle, roditi Sina Božjega. Zato je Marija milosti puna! Najveći dar koji je svijet do sada dobio, a zanimljivo, ničim zasluženi. Marija ničim nije mogla zaslužiti da postane majkom Sina Božjega! Zato je Marija milosti puna!
Poruka je to onima koji vjeruju samo u svoj doprinos i nikome drugome. Ta Bog je milosrdan, milost daje – milost kao nezasluženi Božji dar. Poruka je to i onim grešnima i ranjenima koji ne vide izlaza iz svoje situacije, koji stalno padaju u iste grijehe, potrebna im je milost, a Bog daje milost i daruje u izobilju, uvijek ima nade, već sutra može biti sve drugačije.
Drugo, Marija surađuje s Bogom svakom svojom mišlju, prebire u srcu, prati Ga u poslanju, ni na križu Ga ne ostavlja samog! Ona je skroz Božja! I zato je milosti puna! I zato je najveći model, primjer, uzor koji je ovaj svijet mogao dobiti!
Kakve li radosne vijesti. Mislimo da smo sami? Bog je uvijek s nama i još bolje, poziva nas na suradnju. Mariju je pozvao na suradnju. Ni mi mu nismo ništa manje vrijedni. I nas poziva. I što Mu se više otvaramo, to nas On više uključuje u svoj timski rad, mi smo sve više Njegovi i On je sve više naš. I to je stanje milosti. Treće, biti majka Sina Božjega velika je milost za Mariju, ali i za cijeli svijet.
Njezinim pristankom čovječanstvo započinje novu eru. Prva Eva je svojim grijehom zamrsila čvor. Marija, nova Eva, svojim pristankom prva je razmrsila. I zato je Marija po treći put milosti puna! Darovi su to Božji uvijek u službi ljubavi na izgradnju Crkve. I još bolje, svatko od nas ih ima. Tu su sakramentalne milosti krštenja, sv. Potvrde, sv. Pričesti, ženidbe… no oni su kao malo sjeme koje iskrenim služenjem i molitvom izrasta i donosi obilat rod.
Tu su i druge milosti, karizme. Ima ih koliko ima ljudi na zemlji! No sve te milosti uvijek ostaju svrhom u službi ljubavi na izgradnju nebeske i zemaljske Crkve. Uistinu, ono što činimo za sebe, s nama i propada, a ono što činimo za druge, ostaje zauvijek. I to je milost. Marijo, milosti puna, uči nas služiti, uči nas moliti, uči nas ljubiti.