Evo kći mi umrije. Dođi i oživjet će. (Mt 9, 18)

Liturgija dana (8. srpnja):

Prvo čitanje:

Hoš 2, 16. 17b-18. 21-22

Zaručit ću te sebi zauvijek.

Ovo govori Gospodin: »Primamit ću je, evo,
i odvesti je u pustinju
i njenu progovorit srcu.
Ondje će mi odgovarat ona kao u dane svoje mladosti,
kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.
U onaj dan — riječ je Gospodnja —
ti ćeš me zvati: »Mužu moj«,
a nećeš me više zvati: »Moj Baale.«
Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu,
u nježnosti i u ljubavi;
zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Gospodina.«

Psalam:

145, 2-9

Milostiv je i milosrdan Gospodin.

Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti,
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan,
nedokučiva je veličina njegova!

Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja
i silu tvoju naviješta.
Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva,
i čudesa tvoja objavljuju.

Kazuju strahovitu silu djela tvojih,
veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje
i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Evanđelje:

Mt 9, 18-26

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje l reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«
Isus usta te pođe s učenicima za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa.
I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu.
A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral