Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! (Iv 1, 29)

Liturgija dana (3. siječnja):

Prvo čitanje:

1Iv 2,29 – 3,6

Tko god u njemu ostaje, ne griješi.

Ljubljeni! Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji čini pravdu od njega rođen. Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega.
Ljubljeni! sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist. Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.

Psalam:

98,1.3-6

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Zapjevajte Gospodinu uz citru
uz citru i zvuke glazbala;
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!

Evanđelje:

Iv 1,29-34

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!«
»Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić, župnik župe Uznesenja BDM, Prisoje (BiH):

Ivan Krstitelj stoji na obali Jordana. Njegov pogled, koji je do tad vidio mnoge potrebne obraćenja i očišćenja, sada se zaustavlja na jednoj osobi. Izgovara riječi koje odzvanjaju kroz stoljeća: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta.“ U tim riječima sabrana je sva teologija spasenja. Ivan prepoznaje Mesiju, ali ne samo kao Učitelja — nego kao onoga koji svojom žrtvom odnosi grijehe svijeta.

Ipak, u današnjem evanđelju dvije rečenice posebno odjekuju: „Ja ga nisam poznavao“ i „Ja sam to vidio i svjedočim.“ Između te dvije rečenice stoji cijeli put vjere. „Ja ga nisam poznavao“ – govori o vjeri koja prethodi iskustvu. Ivan nije imao sve odgovore, ali je bio vjeran svojem poslanju. Pripremao je put, propovijedao obraćenje, i vjerovao Riječi koja mu je dana: da će znak Duha otkriti Mesiju. I to se dogodilo. Na Isusa silazi Duh i ostaje na njemu. To nije prolazni trenutak, nego znak trajne prisutnosti. Duh Sveti potvrđuje ono što ljudske oči ne mogu vidjeti. I tada Ivan može reći: „Ja sam to vidio i svjedočim.“ Od nepoznatog dolazi do svjedočanstva.

To je i naš put. Često ne razumijemo sve, ali pozvani smo biti vjerni i u tami. Bog traži pouzdanje, ne savršeno znanje. Sveti Augustin piše: „Vjera je korak koji se usuđuje prije nego što vidi.“ Tek kad otvorimo srce, Duh Sveti nam daje sposobnost da „vidimo“ i da naše viđenje postane svjedočanstvo.

Ivanovo svjedočanstvo vodi nas k središtu: Isus je Jaganjac Božji. On ne dolazi da popravi svijet izvana, nego da nas oslobodi iznutra. Grijeh nije samo moralni promašaj, nego rana koja nas zarobljava. Isus nas oslobađa, ne zato što smo dostojni, nego zato što nas ljubi. On ne briše samo grijeh, nego daruje slobodu. Slobodu da volimo, da se odupremo zlu, da živimo kao otkupljeni.

Kad dopustimo Duhu da silazi i ostaje u nama, i mi postajemo svjedoci. Zato danas, poput Ivana, možemo reći: „Ja sam to vidio i svjedočim – On je Sin Božji!“ To je glas Crkve, glas svakog vjernika koji je dopustio Bogu da ga dotakne.