Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih. (Mt 22, 14)

Liturgija dana (20. kolovoza):

Prvo čitanje:
Ez 36,23-28
Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!

Ovo govori Gospodin: »Ja ću posvetiti ime svoje veliko, oskvrnuto među narodima, vi ga oskvrnuste posred njih! I znat će narodi da sam ja Gospodin — riječ je Gospodina Boga — kad na vama, njima na očigled, pokažem svetost svoju. Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, i dovesti vas u vašu zemlju. Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.«.

Psalam:
51,12-15.18-19
Poškropit ću vas vodom čistom, očistit ću vas od svih vaših nečistoća.

Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

Evanđelje:
Mt 22,1-14

U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«
»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.«
»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«
»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mišel Kovačević, tajnik varaždinskog biskupa:

Braćo i sestre, dragi slušatelji!

Dok je u jučerašnjem ulomku Evanđelja Isus svojim učenicima progovorio u prispodobi o radnicima u vinogradu, danas se ponovno služi prispodobom, ali se obraća svećeničkim glavarima i starješinama naroda. I dok se jučer poslužio slikom vinograda, danas se služi slikom svadbene gozbe kako bi nam govorio o Kraljevstvu nebeskom.

O čemu se radi? Čuli smo kako je neki kralj pripravio svadbu svome sinu.

Sve je bilo spremno, a zatim je poslao sluge da pozovu uzvanike koji se nisu htjeli odazvati. Kaže ulomak da je jedan otišao na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom, a neki su čak napali i ubili kraljeve sluge. Premda su bili pozvani na svadbeno slavlje, druge su im stvari očito bile važnije od kraljeva poziva.

Zato je kralj poslao sluge na raskršća i rekao im neka na svadbu pozovu sve koje pronađu, i dobre i zle. I tako se svadbena dvorana, unatoč odbijanju prvih uzvanika, ipak napunila uzvanicima.

Što nam Isus želi poručiti ovom prispodobom?

Ako razumijemo da kralj iz prispodobe predstavlja Boga, njegov sin Isusa Krista, svadbeno slavlje Kraljevstvo Božje, a uzvanici smo svi mi, iz današnjeg Evanđelja možemo izdvojiti barem dvije jasne poruke.

Prvo: Bog svakoga čovjeka poziva na spasenje. Božji poziv nije namijenjen samo nekolicini izabranih, posebno pobožnih ili onima koji sebe smatraju boljima od drugih. Pozvani su svi: i pravedni i grešnici, i oni koji su blizu i oni koji se još uvijek nalaze na raskrižjima svoga života. Bog nikoga unaprijed ne isključuje iz svoga Kraljevstva.

Drugo: Božji poziv traži naš odgovor i promjenu života. Prvi uzvanici odbili su doći jer su bili zaokupljeni svojim poslovima. I dok njiva i trgovina same po sebi nisu ništa loše, problem je u tome što su im postale važnije od kraljeva poziva.

A slično se može dogoditi i nama.

Iako nas Bog poziva, uvijek možemo pronaći neki razlog zbog kojeg nemamo vremena za njega.

No na kraju prispodobe čujemo i o čovjeku koji je došao na svadbu, ali nije imao svadbeno ruho. I upravo nam taj čovjek pokazuje da nije dovoljno samo odazvati se i doći. Potrebno je nešto učiniti i sa svojim životom. Potrebno je dopustiti da nas Božji poziv mijenja i da se ta promjena vidi u našim riječima, djelima i odnosu prema bližnjima.

Zato, braćo i sestre, budimo svjesni da Bog svakoga od nas poziva na spasenje. Ali njegov poziv traži naš odgovor i spremnost da mijenjamo svoj život.

A na nama je hoćemo li se tom pozivu odazvati ili ćemo ponovno dopustiti da nam nešto drugo postane važnije od Boga.