Dođosmo s istoka pokloniti se kralju. (Mt 2, 2)

Liturgija dana (6. siječnja):

Prvo čitanje:

Iz 60,1-6

Slava Gospodnja sviće nad tobom.

Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodā k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.

Psalam:

 72,1-2.7-8.10-13

Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.

Kraljevi Taršiša i otokā nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Drugo čitanje:

Ef 3,2-3a.5-6

Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.

Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.

Evanđelje:

Mt 2,1-12

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme,zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Robert Radić:

U prvom poglavlju Matejeva evanđelja naviješta se Isusovo rođenje. Matej predstavlja Isusa kao Sina Davidova i kao Sina Božjega. Stoga, Isus je pravi kralj Izraela.

Evanđelje navodi da je Isusu rođen u dane kralja Heroda. Ovaj navod upućuje na točan povijesni trenutak u kojem se Bog utjelovio, u kojem je ušao u ljudsku povijest. Govor o Božjem utjelovljenju nije apstraktni navod, nego povijesna činjenica. Uz vrijeme navodi se i mjesto rođenja – Betlehem. Bog se utjelovio u prostoru i vremenu. U tom prijelomnom trenutku, kako za Izabrani narod tako i za cijelo čovječanstvo, spominju se magi s Istoka, koji su u potrazi za novorođenim židovskim kraljem.

Magi su bili učeni ljudi s Istoka, koji su zbog svoje učenosti boravili u vladalačkim dvorovima kao savjetnici vladara. Neki ih povezuju s astrolozima. Oni dolaze u Jeruzalem, mjesto gdje je kralj i kraljevska palača, što je sasvim logično da će se kralj roditi u kraljevskoj palači. Prilaze Herodu iskreno, nošeni uvjerenjem te njega koji je kralj pitaju:

„Gdje je taj novorođeni kralj židovski?“

Izraz kralj židovski je poganski rječnik. U Izraelu bi se govorilo o kralju Izraela. Ovu sintagmu kralj židovski još je koristio Pilat u Isusovoj osudi. Dakle, mudraci s Istoka bili su pogani. Na sceni su sada dva kralja. Na put za novorođenim kraljem potakla ih je zvijezda, rekoše da su vidjeli gdje izlazi zvijezda njegova.

Herod se uznemirio kad je čuo tu vijest, a Matej kaže i sav Jeruzalem. Očit je Matejev negativan stav prema Jeruzalemu. Povijest prikazuje Herodov lik.

Naime, Herod je vladao od 37. godine nove ere do 4. godine nove ere. Osnovao je Herodovu dinastiju koja je vladala do 70. godine poslije Krista kada je Jeruzalem opustošen od stane Rimljana. Bio je jako paranoičan glede svoje vlasti. Na svaku sumnju da bi mogao biti svrgnut reagirao je brutalnošću. Porijeklom je Idumejac, bio je tehnički Židov, ali njegovo ponašanje i etika nisu puno odražavali od judaizma. Od početka je bio mrzak pobožnim Židovima jer je bio stranac i jako podložan Rimu.

Bio je kralj u vazalskom odnosu prema Rimskom Carstvu. Dobio je naziv veliki jer je napravio mnoge građevinske zahvate, osnovao je mnoge gradove te napravio utvrde za obranu protiv neprijatelja, a zadnja utvrda pri obrani od Rimljana je Masada koju je dao sagraditi. Bio je zaokupljen sigurnošću za vlast. Nadalje, proširio je i uredio Hram koji je privlačio ljepotom, a uz to gradio je i hramove za štovanje rimskoga cara. Bio je osebujan i brutalan u vladanju. Svoje vladanje nije temeljio na karizmi, nego na strahu.

Herod je sazvao glavare svećeničke i pismoznance kako bi mu na temelju Pisma rekli gdje će se Krist roditi. Bez premišljanja oni govore da je Betlehem mjesto Kristova rođenja, ali se nisu dali na put prema Betlehemu. Njihovo znanje nije slijedila vjera, koja obogaćuje znanje. Herod vjeruje poruci koju donose magi, te u strahu za svoju vlast zle namjere umotava u pobožni rječnik govoreći da će se i on pokloniti novorođenom kralju.

Mage do Isusa dovodi zvijezda, a oni mu se dolaze pokloniti u stavu poniznosti.

U novorođenom djetetu potrebnom blizine i pomoći prepoznaju pravoga kralja. Pred tim kraljem mudraci se klanjaju. Donose mu darove koji otkrivaju tko je Isus – daruju mu zlato kao pravom kralju priznajući kraljevsko dostojanstvo, tamjan kao pravom Bogu i svećeniku priznajući mu božansko dostojanstvo i smirnu za tijelo kao pravom čovjeku.

Kada su se poklonili Isusu darujući mu svoje dragocjenosti, zaspali su. U snu, kada su bili u potpunosti slobodni od sebe, bez vlastitog nametanja, otkriva im se Božja volja. Prepoznali su Herodovu lažnu naklonost prema Isusu. Susret s Isusom vodi ih drugim putem od onoga koji im je sugerirao Herod, ovozemaljski kralj. Pogani prepoznaju u Kristu Boga i donose vijest o Isusu u svoju zemlju. Zapitajmo se: Koji kralj osigurava moj mir? Što moji darovi govore o mom kralju?