Caru podajte carevo, a Bogu Božje! (Mk 12, 17)

Liturgija dana (2. lipnja):

Prvo čitanje:
2Pt 3,12-15a.17-18
Iščekujemo nova nebesa i novu zemlju.

Predragi!
Iščekujte i pospješujte dolazak Dana Božjega
u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti
i počela, užarena, rastaliti.
Ta po obećanju njegovu
iščekujemo nova nebesa i zemlju novu,
gdje pravednost prebiva.
Zato, ljubljeni, dok to iščekujete,
uznastojte da mu budete neokaljani
i besprijekorni, u miru.
A strpljivost Gospodina našega
spasenjem smatrajte.
Vi dakle, ljubljeni,
pošto ste upozoreni,
čuvajte se da ne biste,
zavedeni bludnjom razularenika,
otpali od svoje postojanosti.
A rastite u milosti i spoznanju
Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista!
Njemu slava
i sada i do u dan vječnosti! Amen!

Psalam:
90,2-4.10.14.16
Bože, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.

Prije nego se rodiše bregovi,
prije nego postade kopno i krug zemaljski,
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim
ko jučerašnji dan koji je minuo,
i kao straža noćna.

Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost:
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo
tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!

Evanđelje:
Mk 12,13-17

U ono vrijeme: Pošalju Isusu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prozirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Carevo podajte caru a Bogu Božje!« I divili su mu se.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

U današnjem Evanđelju Isusa žele uhvatiti u riječi. Riječ je važna, moćna, jer može donijeti presudu ili oslobođenje, dobro ili zlo, blagoslov ili rane. Ne radi se samo o Isusovim riječima u kojima ga vrebaju njegovi progonitelji, već se ovo duboko tiče svakoga od nas. Riječ ima moć, i jednom izgovorena – nikada se više ne može povratiti. Naš govor ima moć da razara i ranjava, a ima moć i da donosi blagoslov i zacjeljuje rane. Prisjetimo se samo vlastitog iskustva primanja riječi. Zasigurno je bilo situacija kada smo primili blagu riječ izgovorenu s ljubavlju. Takva riječ je melem za čovjekovu dušu i za naše srce.

Volim te ili nedostaješ mi, hvala ti, ili razumijem te – riječi su koje pamtimo i od kojih i za koje živimo.

Ali postoje i one druge riječi koje nisu nadahnute Duhom Božjim. Riječi koje ranjavaju dušu i srce čovjeka. Riječi laži i zla, psovke i mržnje, ljubomore i osvete… Zasigurno smo i takve riječi nekada čuli. One ostavljaju ožiljke a ne tragove, poput ljudi koji ih izgovaraju. Zato – budimo svjesni da je moćan dar govora koji nam je darovan. On nama i bližnjima može biti izvor posvećenja i blagoslova, a isto tako i kamen spoticanja.

Isus prezrevši nakanu farizeja i herodovaca u današnjem Evanđelju traži da mu donesu novčić sa carevim likom. Pita ih: „Čija je ovo slika“? Možda je ovo pitanje koje i nama može pomoći da budemo odgovorniji za svoje riječi. Čija je slika čovjek kojega svojim riječima blagoslivljamo ili ne daj Bože opterećujemo i ranjavamo?

Nije li čovjek „imago Dei“ – slika Božja, stvoren kao odraz Božjeg lica, i pozvan na dostojanstvo i svetost, obdaren slobodom i razumom?

Ako prezremo čovjeka, ne možemo pravo ljubiti ni njegovog i našeg Stvoritelja.

Motivacija da svoj govor koristimo za izgradnju i blagoslov jest i istina naše vjere da nam se Bog objavio kroz izgovorenu Riječ, jednu jedinu – a to je Isus Krist. “I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“, podsjeća nas proslov Ivanova Evanđelja.

Nakon ove božanske izgovorene Riječi koja se među nama utjelovila – ništa više ne može i ne smije biti isto. Naš život i navike, naši odnosi i naše riječi, moraju biti oblikovane riječju Božjom. Da bismo to mogli postići, prisjetimo se da je Božja riječ nama progovorila ljubavlju i milosrđem, te i mi budimo takvi prema sebi i prema bližnjima.

Neka naš jezik ispuni svoju svrhu, a to je da hvali i blagoslivlja svoga Stvoritelja. On neka vas blagoslovi i vodi kroz današnji dan, u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga!