Carinik siđe opravdan kući svojoj, a ne farizej. (Lk 18, 14)

Liturgija dana (26. listopada):

Prvo čitanje:

Sir 35,12-14.16-18

Molitva poniznog prodire kroz oblake.

Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko. Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlačenoga. Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka.
Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga
i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi.

Psalam:

4,2-3.17-19.23

Jadnik vapi i Gospodin ga čuje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Drugo čitanje:

2Tim 4,6-8.16-18

Čeka me vijenac pravednosti.

Predragi: Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.
Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

Evanđelje:

Lk 18,9-14

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:

Dragi slušatelji HKR-a, mir i dobro. Čuli smo jednu od poznatijih prispodoba koje nam Isus u Lukinom evanđelju donosi, i koja je svima nama draga. Ona jest draga jer se većinom prepoznajemo u ovome grešniku koji je otišao opravdan. No što je s farizejom? Mislim da nam on može itekako pomoći, tj. da nam može i treba biti korektiv!

Prvo, Isus priča prispodobu osobama koje se pouzdaju u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu. Ima dva dijela u tim osobama. Pravednici su i rugalice. Ja ne mogu govoriti u vaše ime ali mogu u svoje. Vrlo lako prepoznajem kod sebe pravednika, pa tako vjerujem da i vi, i ovdje ne mislim da to što sam franjevac ili svećenik. Nego prepoznajem da molim, dajem milostinju, pomažem, vršim sakramente, molim 5 puta na dan itd. Ti isto možeš reći; molim se, idem na misu, prestao sam psovati ili nešto drugo itd. jednostavno, ja sam dobar! Dobar sam čovjek, dobar sam vjernik, suprug, supruga, brat itd. Sve to nije laž, nego sve to je vjerojatno točno i istinito. No nije ništa loše, nego dobro i to dobro si mogu reći i potvrditi. Shvatite, sve što će farizej dolje reći nije neistinito, nego istina. Farizej sve to obavlja sa vjerom! Tako i ja, sve navedeno obavljam sa vjerom i smatram se da nisam loš čovjek, da nisam loš svećenik!

Gdje nastaje problem? Problem dragi slušatelji nastaje u drugome dijelu, u podcjenjivanju. Otkuda ono dolazi, gdje mu je korijen kada sve što ti i ja činimo je dobro, sve što farizej čini je dobro! Kada stavim sebe i svoju duhovnost ispred Boga! Kada mi je Bog izgovor da opravdam i pokažem svoje djelovanje i svoje dobro koje činim! Onda se moramo složiti sa Propovjednikom kada kaže: Pazi korak svoj kad ideš u Dom Božji. Bolje se približiti da slušaš nego da žrtve prinosiš kao ludi, jer oni ne znaju da zlo čine. (Prop 5,1-2). Da je i ovakva duhovnost ispraznost je jasna, i zato je duhovnost ili pobožan život isprazan i opasan ako Boga činim dužnikom zbog onoga što ja činim.

Naravno da se punina prispodobe otkriva u strašnoj slici srca ovoga farizeja koji ne samo da se stavlja na mjesto Boga i od Boga traži račun za svoje „dobro“ koje čini, nego ide za time da drugoga ponizi. Dragi slušatelji, mislim da je dosta rečeno. Nastojte danas napraviti u svojemu srcu mali ispit, i pronađite gdje se vi nalazite. Mir i dobro.