Carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! (Mt 21, 31)

Liturgija dana (16. prosinca):

Prvo čitanje:

Sef 3,1-2.9-13

Mesijansko se spasenje obećaje svim siromasima.

Ovo govori Gospodin: »Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! On nikada nije poslušao poziva, nikada nije prihvatio pouku; U Gospodina se nikad nije pouzdavao; svome Bogu nije se nikada približio.
Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime Gospodnje i služiti mu jednodušno. S druge obale rijeka etiopskih prinosit će mi žrtvene darove moji štovaoci. U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću tad ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Gospodnjem tražit će okrilje Ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.«

Psalam:

34,2-3.6-7.17-19.23

Jadnik vapi, i Gospodin ga čuje.

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi i Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.

Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih,
i neće platiti tko god se njemu utječe.

Evanđelje:

Mt 21,28-32

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: »Sinko, hajde danas na posao u vinograd!« On odgovori: »Neću!« No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: »Evo me, gospodaru!« i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec, župnik u Rovišću i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji:

U Isusovoj usporedbi govori se o prihvaćanju ili neprihvaćanju Božjih ljudi u zajednici. Sin koji sve prihvaća riječima, a ne srcem i ne ponaša se prema onome kako je obećao, slika je glavara svećeničkih i prvaka naroda, prikaz onih koji sebe smatraju jedinim pravim vjernicima, a druge isključuju.

Nalazimo u Evanđeljima slične situacija u kojima Isus prekorava poglavare naroda jer su zauzeli odgovorna i presudna mjesta u narodu, ali se ne ponašaju prikladno službi, stoje na vratima kraljevstva, ne ulaze a drugima onemogućuju pristup.

Isus nas upozorava da ne budemo oni kojima ništa ne znači obećana riječ, kojima je lako obećati, a ne izvršiti obećano, koji se ni za što nisu založili nego se ponašaju samo prema vlastitim željama i zahtjevima.

Nasuprot sinu koji nije poslušao, stoji sin koji je ocu prvotno odbio poslušnost, koji se možda osjetio ugrožen u svojoj slobodi, ali se predomislio i otišao izvršiti očevu volju.

Prema Isusovu tumačenju ovaj sin slika je onih koje su glavari svećenički i prvaci naroda isključili iz zajednice, proglasili grešnima i nečistima, bludnicima i carinicima, neprijateljima vjere i naroda. To su Isusovi prijatelji koji se ne razmeću svojom ispravnošću, nego u svojoj grešnosti i slabosti vape Isusu da ih ozdravi od grijeha, od bolesti i ovisnosti.

Na kraju Evanđelja Isus govori vjerskim poglavarima: „Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete“.

Može se dogoditi da su naše prvotne reakcije nepromišljene, donesene ishitreno, ali potrebno je zastati i razmisliti, pa ako postoje razlozi, nužno je promijeniti mišljenje i ponašanje.

Nije problem ako glavari svećenički i poglavari narodni odmah ne uvide bit stvari, nego ako nakon što uvide svoj promašaj i veličinu proroka Ivana, ustraju u tvrdoći, u opakosti, u sljepoću i glume da nisu vidjeli Ivana i njegovu pravednost.

Nije najveća ljudska tragedija u počinjenju grijeha jer znamo da smo slabi i skloni griješiti. Problem za naše spasenje je ako ustrajemo u grijehu kao nečemu normalnom, ako se ne kajemo i nismo oslonjeni na Boga koji prašta i daje novu priliku.