Bog nije Bog mrtvih, nego živih. (Mk 12, 27)

Liturgija dana (3. lipnja):

Prvo čitanje:
2Tim 1,1-3.6-12
Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku.

Pavao, apostol Krista Isusa
voljom Božjom, po obećanju života,
života u Kristu Isusu,
Timoteju, ljubljenom sinu:
milost, milosrđe i mir od Boga Oca
i Krista Isusa, Gospodina našega.
Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka čiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noć i dan.
Poradi toga podsjećam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim — ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost — po evanđelju za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem.
Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan.

Psalam:
123,1- 2
Oči svoje uzdižem k tebi, Gospodine.

Oči svoje uzdižem k tebi
koji u nebesima prebivaš.

Evo, kao što su uprte oči slugu
u ruke gospodara,
i oči sluškinje
u ruke gospodarice,
tako su oči naše uprte u Gospodina, Boga našega
dok nam se ne smiluje.

Evanđelje:
Mk 12,18-27

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ine ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Na samom početku današnjega Evanđelja slušamo tvrdnju da nema uskrsnuća. Nama vjernicima ta tvrdnja čini se nelogičnom, vrijeđa naše vjerske osjećaje i kao da nas uznemiruje.

No, ne živimo li danas okruženi ljudima koje ni ne zanima istina o Uskrsnuću Isusa Krista?

Postavlja nam se pitanje, koliko smo i sami uvjereni u ovaj temelj svekolike naše radosti i nade? Koliko smo odsjaj slave i snage uskrslog Gospodina u ovome vremenu i svijetu?

Ne čini li se i nama vjernicima nekada poteško svim srcem povjerovati da je Kristov grob uistinu prazan? Da bismo se učvrstili u ovoj istini, prisjetimo se da je prva Kristova pobjeda bila u slobodi njegovog prihvaćanja osude i križa.

Ne prepoznajemo li i u vlastitim prihvaćenim križevima snagu koja nadilazi naše mogućnosti i sposobnosti.

Nije li to živi Bog koji je i nas ponio na svojim ramenima na Golgotu, a čini to i dan danas svaki puta kada su naše snage premale?

Nadalje, Isus pobjeđuje na križu praštanjem onima koji mu učiniše najviše zla. Tko to prašta u našim ranjenim srcima kada osjećamo da su povrijeđena naša prava i osjećaji?

Nije li to Emanuel, uskrsli naš Bog i prijatelj koji stijenja što tek tinja ne gasi, i koji napukle trske neće slomiti.

Iskreno i ponizno srce koje trži Gospodina, brzo će shvatiti da je samo On sva naša snaga, nada i radost.

Vrhunac Isusove pobjede jest svakako prazan grob. Prazan grob Isusa Krista je stvaran povijesni događaj sa povijesno preciziranim očitovanjima. Sveti Pavao već 56. godine piše Korinćanima:

„doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše… bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima.“

No Kristovo uskrsnuće nije samo povijesni, već ponajprije duhovni događaj koji se duhom proniče i kuša. Kod Uskrsloga nema prijevare kao kod saduceja koji ga iskušavaju u današnjem odlomku evanđelja.

Naprotiv, njemu je sve dostupno i vidljivo, sve jasno i spoznatljivo. Naše boli i rane, naše tuge i radosti, naši grijesi i mlakosti.

Zato u ovom blagoslovljenom danu koji nam je darovan – i nikada se neće ponoviti, donesimo odluku ljubavi!

Ljubavi prema Kristu koji je Uskrsnuo, da ćemo i mi uz pomoć Njegovog neizmjernog milosrđa, ali i snagom volje, dati sve od sebe da budemo djeca svjetla, djeca Uskrsloga Krista i Novoga svijeta, u ovome svijetu i vremenu koje nam je iz Božje ruke darovano, jer samo ljubeći uvjerit ćemo se u snagu i istinitost Kristovog Uskrsnuća, i tako biti njegovi radosni svjedoci.

On je Bog živih, a ne mrtvih.

Živimo danas Kristovim životom – da već sada budemo anđelima slični, i da svoje srce pripremamo na uskrsnu radost koju ćemo u svoje vrijeme započeti u nebu, i nitko nam je oduzeti neće.

Pomogao nam u tome sam Uskrsli Gospodin koji je s nama u sve dane do svršetka svijeta, i koji neka vas blagoslovi i čuva: u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga!