Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! (Lk 13, 35)

Liturgija dana (30. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 8,31b-39

Nijedan nas stvor neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu.

Braćo! Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano:
Poradi tebe ubijaju nas dan za danom
i mi smo im ko ovce za klanje.
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

Psalam:

‘109,21-22.26-27.30-31

Po dobroti me svojoj spasi, Gospodine!

Gospodine, rad imena svog zauzmi se za me,
spasi me, jer je dobrostiva ljubav tvoja!
Jer bijedan sam i ubog,
i srce je moje ranjeno u meni.

Pomozi mi, Gospodine, Bože moj,
po dobroti me svojoj spasi!
Nek upoznaju da je ovo ruka tvoja,
i da si ti ovo učinio, Gospodine!

Slavit ću Gospodina iz svega grla
i hvalit ga u veliku mnoštvu,
jer stoji s desne siromahu
da mu dušu spasi od sudaca.

Evanđelje:

Lk 13,31-35

U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«
»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Draga braćo i sestre, evanđelje koje smo čuli govori nam kako neki farizeji upozoravaju Isusa da ga Herod želi ubiti, na što im Isus odgovara s proročkom odlučnošću: „Idite i recite toj lisici: Evo, izgonim zloduhe i ozdravljam danas i sutra, a treći dan dovršavam“.

Isus naziva Heroda “tom lisicom” – i to je jedini slučaj u evanđeljima gdje Isus koristi ironičan ili podrugljiv naziv za neku osobu. No, da bismo bolje razumjeli situaciju potrebno je pojasniti tko je Herod kojemu Isus šalje poruku. U vrijeme Isusovog rođenja vladao je Herod Veliki koji je progonio malenog Isusa i htio ga ubiti.

Nakon smrti Heroda Velikog njegovo kraljevstvo bilo je podijeljeno između nekoliko njegovih sinova, među kojima je bio i Herod Antipa, vladar Galileje, koji je bio tetrarh jer je vladao četvrtinom očeva kraljevstva. Herod Antipa je dao pogubiti Ivana Krstitelja, jer ga je ovaj javno prozvao zbog preljubničkog braka s Herodijadom (ženom svoga brata). Herod Antipa susreo se također s Isusom kada je Pilat poslao Isusa k njemu da mu on sudi jer je bio iz njegovog područja. Tom prigodom Isus mu nije htio ništa odgovoriti.

Kada Isus naziva Heroda lisicom onda je potrebno to shvatiti u kontekstu simbolike židovskog ili biblijskog poimanja te životinje: lisica je tada, ali nerijetko i danas, pojam lukavstva, prijevare, opakosti i podlosti. Zato Isus poručuje Herodu kao lisici: lukav si i podao, ali pred tvojim prijetnjama ja ne odstupam. Isus je i te kako spreman dovršiti poslanje koje je primio od Oca. Ne ustupa pred prijetnjama ovozemaljskih vladara već se bori za istinu i dostojanstvo svakog čovjeka. „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas“ reći će jednom zgodom Isus.

Isus jasno pokazuje da Njegovo poslanje nije u rukama političkih moćnika, nego u rukama Oca nebeskog. Nema tog Heroda, nema te sile koja može zaustaviti ono što je Bog naumio. To je snažna poruka i za nas: ne smijemo se bojati vršiti volju Božju, čak i kad je teško i kad nas okružuju prijetnje. Isus traži ustrajnost do kraja jer samo takav način postupanja donosi spasenje.

Nadalje, braćo i sestre, slušamo kako Isus plače nad Jeruzalemom. Svima nam je poznata ta slika. Isus sjedi nad gradom i plače. Ne plače zbog sebe jer je možda doživio neuspjeh. Isus plače zbog naroda koji je tvrde šije i tvrda srca i jer nije „u ovaj dan spoznao što je za njegov mir“ i jer nije „prepoznao da ga je Bog pohodio“. Isusovo srce ranjeno je našim grijehom, ali nas i dalje beskrajno ljubi. Koliko puta smo zatvoreni? Ključanica je s unutarnje strane srca, ključ u našim rukama. Pitanje je želimo li Bogu otvoriti vrata svoga srca te na taj način spoznati dan svoga otkupljenja?

Braćo i sestre, odazovimo se Božjem pozivu već danas. Otvorimo mu širom vrata svoga srca i pripravimo mu mjesto da on bude smisao našeg života.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora