Blago slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! (Lk 12, 37)

Liturgija dana (21. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 5,12.15b.17-19.20b-21

Ako grijehom jednoga smrt zakraljeva, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti kraljevati u životu.

Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja i dar po milosti jednog čovjeka, Isusa Krista. Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome Isusu Kristu.
Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.
Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Psalam:

40,7-10.17

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenica ni okajnica ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!«

»U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Neka kliču i nek se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!«
svi koji spasenje tvoje ljube.

Evanđelje:

Lk 12,35-38

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka vam bokovi budu opasani
i svjetiljke upaljene,
a vi slični ljudima što čekaju gospodara
kad se vraća sa svadbe
da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.
Blago onim slugama
koje gospodar, kada dođe, nađe budne!
Zaista, kažem vam,
pripasat će se, posaditi ih za stol
pa će pristupiti i posluživati ih.
Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži
i nađe ih tako, blago njima!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević, član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, župni vikar u zagrebačkoj župi Svetog Križa na Sigetu:

Dobro nam je poznat Isusov poziv na budnost. I jasno nam je da se misli na manjak sna, nekakav fizički ili emocionalni umor koji bi učinio da zaspemo. Isus misli na isto kao kada kaže: „Neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16, 24). Ne nekada, ne u izvanrednim situacijama, nego svaki dan i neka je svaki dan budan na svoje djela, misli, osjećaje, emocije, jednostavno čitav nutarnji čovjek.

Zato i daje sliku sluge koji čeka gospodara.

Možda nam je strana ova slika koju nam Isus daje, jer Isus je čovjek koji je živio u određenom vremenu i kulturi. Mogli bi današnjim jezikom reći, čovjek koji radi u luksuznom hotelu sa sedam zvjezdica.

On je dobro obučen, uljudan, i spreman ponijeti prtljagu osobe koja u taj hotel dolazi. Ne samo da je spreman na sve to, nego će jasno pokazati sobu i sve ostalo te se na kraju staviti na raspolaganje. On to radi radi plaće i više od toga on to radi radi napojnice. No kada to prenesemo na duhovnost na odnos sa Isusom, odnos oko mojega spasenja, on bi stvari trebale biti veće i ozbiljnije nego napojnica. To bi mogao biti jedan segment.

Drugi segment bih istaknuo večeru ili objed.

Katolicima je nemoguće ne vidjeti ovdje posljednju večeru, tj. svetu misu koji svakodnevno ili nedjeljom slavimo. Krist jasno kaže kako smo čuli: „Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi na stol.“ Čekaj!

Pa zato nam se pred očima jasno ne oslikava oltar crkve gdje idemo na misu? Zar nam jesno ne pokazuje da Isus nešto obećava i to što obećava jasno u našim crkvama na našim misama ispunja?

Zašto onda ovaj tekst ne uzmem kao opomenu, ali opomenu koja je radost.

Opaši se, upali svjetiljku. Trgni se.

Ne samo na misi nedjeljom, ne samo kada se molim, ne jučer itd. Nego svaki, ali svaki dan jer nagrada koja nam se obećava, nagrada koju oko vidjelo nije, uho čulo nije, nama se daje kao obećanje. Ne puko ili jeftino obećanje kao da bi sumnjali ili ne razmišljali o tome.

Pa vidiš li da te svake nedjelje postavlja za svoj stol. Vidiš li da se svake nedjelje opasuje, silazi da postane hrana i piće za tebe. Vidiš i da te poslužuje u svojoj riječi, blagoslovu, molitvama i da te kao ranjenog i slabog hrani svojim tijelom.

Blago tebi i meni ako nas Gospodar nađe spremne.