Baci sjeme i ode spavati, a sjeme raste — sam ne zna kako. (Mk 4, 26, 27)

Liturgija dana (27. siječnja):

Prvo čitanje:

Heb 10, 32-39

Braćo!
Spomenite se onih prvih dana
kada ste, tek prosvijetljeni,
izdržali veliku patničku borbu:
ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama,
onamo postavši zajedničari onih
s kojima se tako postupalo.
I doista, sa sužnjevima ste suosjećali
i s radošću prihvatili otimanje dobara
znajući da imate bolji, trajan posjed.
Ne gubite dakle pouzdanja!
Pripada mu velika plaća!
Postojanosti vam uistinu treba
da biste vršeći volju Božju
zadobili obećano.
Jer još malo, sasvim malo,
i Onaj koji dolazi doći će
i neće zakasniti.
A pravednik će moj od vjere živjeti,
ako li pak otpadne,
ne mili se on duši mojoj.
A mi nismo od onih koji otpadaju,
sebi na propast,
nego od onih koji vjeruju
na spas duše.

Psalam:

37, 3-6.23-24.39-40

Od Gospodina dolazi spas pravednicima.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj, i on će sve voditi:
pravda će tvoja zasjati ko svjetlost
i tvoje pravo ko sunce podnevno.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku,
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada,
jer ga Gospodin drži za ruku.

Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.

Evanđelje:

Mk 4, 26-34

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral