Anđeo Gabriel navješćuje rođenje Ivana Krstitelja. (Lk 1, 13)

Liturgija dana (19. prosinca):

Prvo čitanje:

Suci 13,2-7.24-25a

Anđeo naviješta Samsonovo rođenje.

U one dane: Bijaše neki čovjek iz Šore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja, bez djece. Njoj se ukaza Anđeo Gospodnji i reče joj: »Ti si nerotkinja, bez djece, ali začet ćeš i roditi sina. Samo, odsad se pazi: ne pij ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i roditi sina, I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno — bit će nazirej Božji, i on će početi izbaviljati Izraela iz ruke Filistejaca.«
Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. Ali mi je rekao: Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto, jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.«
Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste, a Gospodin ga blagoslovi. I Duh Gospodnji poče djelovati u njemu.

Psalam:

71,3-6b.16-17

Usta mi bila puna hvale tvoje, Gospodine, slavila te svaki dan!

Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.

Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti.
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:

Kazivat ću silu Gospodnju,
Gospodine, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Evanđelje:

Lk 1,5-25

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«
Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.«
Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.
Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec, župnik u Rovišću i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji:

Danas ima mnogo sličnih situacija poput ove. U naše vrijeme supružnici žarko mole Boga da dobiju dijete. Ivan je izmoljen. Današnje evanđelje stavlja naglasak na istinu vjere, Bog je uslišio molitvu supružnika da dobiju dijete.

Evanđelist Luka opisuje Ivanove roditelje Zahariju i Elizabetu kao pravedne i bogobojazne ljude, koji su se besprijekorno ponašali po Božjim zapovijedima ali su bez djece u već poodmakloj dobi. I onda se ostvaruje ono da Bogu ništa nije nemoguće!

Dok je obavljao svoju svećeničku službu u Hramu, dolazi anđeo Gabrijel, Božji glasnik Zahariji. Zaharija se uplašio. Glasnik mu govori da se ne boji i da je njegova molitva uslišana: žena Elizabeta će mu roditi sina, velik će biti u Božjim očima, s posebnim poslanjem da obraća ljude k Bogu i tako pripravi put Mesiji.

Nakon anđela, nastupa Zaharija, iskren čovjek. Traži znak, jer svjestan je da su on i žena već prestari da bi imali djecu, teško mu je povjerovati da će dobiti dijete. Glasnik mu Božji, međutim, ništa drugo ne govori nego se predstavlja tko je, a za znak mu, kao “pedagošku kaznu”, govori da će zanijemiti dok se sve to ne zbude. Zaharija nije odmah povjerovao.

Zanimljiva je Zaharijina sumnja. Zaharija svoje poslove obavlja u strahu Božjemu, redovno moli, moli i da dobije dijete, jer mu anđeo kaže; uslišana ti je molitva. No, onda kada mu se molitva uslišava, Zaharija počinje sumnjati. Je li Zaharija toliko navikao na molitvu jer je godinama molio pa je zaboravio što bi bilo da mu molitva bude uslišana? Je li se preplašio uslišanja?

Braćo i sestre, kakvi smo mi u našim molitvama? Neki od nas nikada nisu nešto posebno molili. Neki su možda prestali moliti, jer imaju iskustva neuslišanih molitava. Odustali su jer im molitva izgleda kao govor u prazno, monolog. Neki od nas mole rijetko, samo u nevoljama života.

Netko moli stalno, molitva mu je slična navici, kao neki posao koji ne smije propustiti ako želi imati mirnu savjest. Netko od nas žarko moli za sebe ili za svoje, netko slično spomenutim biblijskim ljudima moli da dobije dijete ili nešto što je po svim ljudskim kalkulacijama nemoguće.

Netko bude i uslišan, netko ne. Netko zbog toga odustaje i od molitve pa i vjere, a netko nikada ne odustaje od molitve i vjerničkoga puta.

Sveto pismo nam svjedoči o vjernicima koji zaufano i neprestano mole. Svjedoči nam i kako je sve u prostoru Božjega nauma i volje te da naše molitve mogu biti uslišane i neuslišane.

Braćo i sestre, neka naša molitva prvotno bude povezana s nastojanjem oko pravedna i poštena života i s potpunim povjerenjem i pouzdanjem u Boga, koji na svaku našu molitvu odgovara.