Ako nekom od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga izvući i u dan subotni? (Lk 14, 59)

Liturgija dana (31. listopada):

Prvo čitanje:

Rim 9,1-5

Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.

Braćo! Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanje; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

Psalam:

147,12-13.15-16.19-20

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.

Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Evanđelje:

Lk 14,1-6

Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?« A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. A njima reče: »Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?« I ne mogoše mu na to odgovoriti.
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Draga braćo i sestre, evanđelje koje smo čuli govori nam o važnosti ljubavi, milosrđa i dobrog oka u životu svakog vjernika. Često se stječe dojam da mi ljudi živimo prema nekim formalnim načelima, a tako često nam nedostaje osjećaja prema bližnjemu ili bolje rečeno milosrđa kojeg tako često od Boga primamo, a drugima ga ne znamo dijeliti.

U današnjem vremenu često se postavlja pitanje životnog smisla. Na izgled se čini da je današnjem čovjeku veoma važno kakav će biti izvanjski izgled ili kakav će izvanjski dojam ostaviti, ali Isus u ovom evanđeoskom odlomku želi u nama izazvati drugačije promišljanje te na taj način ukloniti sve pregrade, visoke ograde i zatvoreno i kruto srce te nas učiniti službenicima Božjeg milosrđa.

U evanđelju čitamo kako je Isus bio gost na večeri jednog prvaka farizejskog. Znamo da su farizeji bili posebna skupina koja je uvijek vrebala Isusa ne bi li ga uhvatili u krivom nauku te ga na temelju toga optužili da je protivan Bogu. Ovi farizeji često puta znamo biti i mi sami. Valja se pitati koliko puta pred Boga dolazim s različitim maskama, koliko puta Boga molim jedno, a računam na drugo ili zapravo važno mi je samo da ostvarim svoj cilj. „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu“.

I u ovom evanđeoskom odlomku primjećujemo kako Isus zapaža čovjeka u potrebi. Isus vidi čovjeka koji je imao vodenu bolest. Farizeji su uvijek Isusa iskušavali pitanjima, ali ovaj put Isus iskušava farizeje jednim vrlo osjetljivim pitanjem: „Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?“ Kada je riječ o zdravlju tu smo svi veoma osjetljivi. Nitko od nas ne voli biti bolestan, nikome nije drago kada nam se razboli draga osoba ili netko tko nam je bližnji. Isus upravo izvlači tu kartu i pokušava na nju dobiti meč s farizejima. Isus gleda božanskim očima. Vidi osobu. Ne gleda prošlost toga čovjeka niti ispituje zbog čega ili kojeg grijeha je on obolio. Isusu je stalo da pomogne tom čovjeku i da taj čovjek od sada čvršće vjeruje u Boga. Isus pita farizeje: „Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?“ U svome srcu oni znaju da je odgovor pozitivan, ali im tvrdoća njihovog srca sputava misli i nemaju hrabrosti potvrdno odgovoriti Isusu. Licemjerje rađa strah pred življenjem istine i toliko puta pokleknemo pred nepravdom i izostavimo učiniti veće dobro.

Isusova logika povezana je s ljubavlju i milosrđem. Isus ne gleda na propise, već ljubavlju postaje djelotvoran i liječi nesretnog čovjeka. Nakon izlječenja Isus postavlja ozbiljno pitanje: „Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni? I ne mogoše mu na to odgovoriti“. Svi smo ponekad upravo ovakvog ponašanja. Meni je dopušteno činiti što poželim, pa makar to bilo jako loše, ali ću najčešće moralizirati nad životom svoga bližnjega i na njegova ramena tovariti nesnosna bremena. Isus nas poziva da prepoznajemo ono bitno i da nam svaki čovjek bude uvijek iznad svakog propisa. Svaki čovjek jest ljubljeno dijete Božje u kojemu moramo, kao i u sebi, prepoznavati sliku svoga Stvoritelja.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastora