Aleksa Kokić, pjesnik, rođen je 1913. u Subotici, a umro je 1940. u Cetinju. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom gradu, a zatim je primljen u travničku isusovačku gimnaziju. Nakon položene mature studirao je bogoslovne nauke u Zagrebu. Zaređen je 1937. u Subotici. Započinje i studije slavistike u Zagrebu. Međutim, u ljeto 1940. pozvan je vojnu službu i iznenada, pod nejasnim okolnostima, umire u Cetinju. Odrastao je na pjesničkom stvaralaštvu pučkoga ozračja i religioznoga nadahnuća, što je potkraj 19. i početkom 20. stoljeća obilježilo literarno stvaranje bunjevačkih i šokačkih Hrvata. Surađivao je, kao plodan stihotvorac, u brojnim časopisima, listovima i novinama, blizak svojim vršnjacima poput Jakšića, Kornera i Lendića, bez ikakvih stranih utjecaja. Prvu zbirku pjesama ‘Klasovi pjevaju’ objavio je 1936. u pripravi za mladu misu. Svojim jednostavnim i dopadljivim stihovima, liričnošću, iskrenošću osjećaja i doživljaja te naglašenom ljubavlju prema zavičaju postaje jedan od važnijih sudionika u stvaranju modernoga katoličkog pjesničkog izraza. Tematski se mogu izdvojiti tri bitna kruga, religioznost i vjerska raspoloženja, zavičajnost i određena društvena angažiranost kao odgovor na socijalne nepravde. Vrlo su zanimljivi pa i uspješni stihovi ispjevani čistom ikavicom bačkih Hrvata. Njegove sabrane pjesme s bibliografijom ‘Srebrno klasje’ objavljene su 1962. Zbog ritmičnosti i melodičnosti njegovih stihova uglazbljeno je desetak Kokićevih pjesama.

Pjesma ‘U adventskoj noći’, za pjesnika vrlo karakteristična, pisana slobodnim i razlomljeni stihovima, posve se svojim sadržajem oslanja na teološku bit adventa. Naglašava onu temeljnu potrebu budnog iščekivanja Kristova drugog dolaska, koja se upravo u prvom dijelu došašća nastoji posebno istaknuti. Sadrži sve one odrednice kojima je došašće obilježeno: potrebu pročišćenja i obraćenja, iskazivanje milosrdnih djela i budne molitve.

U adventskoj noći

Očistite svoje sobe,

zidove obijelite,

u postelje stavite

nove slame,

i čiste navlake.

U peći nek tinja vatra

i širi ugodnu toplinu,

jer stižu hladni vjetrovi

donoseći snijeg i sive oblake.

I kad vam sred noći

studene i mračne

netko pokuca na vrata

skoro nečujno,

bojeć se, da se nezvan ne narine:

bio to prosjak ili putnik

o, primite ga,

dajte mu večeru toplu,

i krevet čist – bez stanarine!

Čitavu noć budite mirni

i samo molitve šapatom

prekidajte zimske noći tišinu.

Ove noći,

sigurno ćete, draga braćo,

tu malu pomoć

i neznatnu ljubav

u ovo vrijeme adventsko

iskazati: Kristu Gospodinu!