Čemu bor i nakit na boru, ako se srce ne može otvoriti, pita se pjesnik Josip Velebit. To i nas potiče na razmišljanje koji je smisao Došašća i Božića, pripremamo li se duhovno za ove blagdane ili dopuštamo da nam usputne stvari postanu važnije nego što jesu.
Pjesnik i prevoditelj Josip Velebit, koristio je pseudonim Josip Riječanin. Rođen je 1911. u Rijeci, a umro je 2000. u Novom Marofu. Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet završio je u Zagrebu. Bio profesor u Slavonskom Brodu, Osijeku, Subotici, Belom Manastiru, Križevcima i Vrbovcu. Bavio se i lutkarstvom, osobito u Osijeku, gdje je u lutkarskom kazalištu kao redatelj ostvario važne predstave. Prvu pjesničku zbirku ‘Putnikova sjena’ objavio je 1940. i tako se našao i u antologiji ‘Između dva rata’. Poslije 1945. bio je isključen iz književnoga života i prisiljen na šutnju. Godine 1953. objavljuje zbirku ‘Lirski zapisi’, a tek četrdesetak godina kasnije javio se zbirkom ‘Ipak se kreće’. Njegovi stihovi bili su obilježeni duhovnom, socijalnom i ljubavnom tematikom. Josip Velebit bio je poznat kao prevodilac na esperanto. Preveo je na esperanto Mažuranićev spjev ‘Smrt Smail-age Čengića’, ali i pjesme Miroslava Krleže, Tina Ujevića, Dragutina Tadijanovića, Ivana Gorana Kovačića, Cesarića i drugih. Prevodio je s više jezika. S njemačkoga je preveo Rilkeova ‘Pisma mladom umjetniku’. Njegov nevelik pjesnički opus određuju jednostavnost i spontanost izraza. U pjesmi ‘Božičnica’, ispjevanoj kajkavskim narječjem, u jedanaesteračkim dvostisima, pjesnik se pita čemu bor ako se srce ne može otvoriti; čemu dar, ako ljubavi nema. No ako s bližnjim plačeš i s njim se smiješ i ugriješ ledeno srce, odmah ćeš osjetiti da si i Gospodinu u svome srce našao prebivalište.
U pjesmi Božičnica, ispjevanoj kajkavskim narječjem, u jedanaesteračkim dvostisima, pjesnik se pita čemu bor ako se srce ne može otvoriti; čemu dar, ako ljubavi nema. No ako s bližnjim plačeš i s njim se smiješ i ugriješ ledeno srce, odmah ćeš osjetiti da si i Gospodinu u svome srce našao prebivalište.
Božičnica Božićnica
Svi ljudima dobre volje Svim ljudima dobre volje
Čuj: kaj če bor, ves kinč na bore, Čuj: čemu bor, sam nakit na boru,
če srce se otpret ne more? ako se srce otvoriti ne može?
I kaj če darek, če zevsema I čemu dar, ako je potpuno
je vmrla ljubav, če je nema! umrla ljubav, ako je nema!
Otpri svoj dom, kaj moreš bole, Otvori svoj dom, što možeš bolje,
pozdravi svakog prave vole, pozdravi svakog prave volje,
i naj je ljubav na obrazu i neka je ljubav na obrazu
kak i vu srcu, v svakom času, kao i u srcu, u svakom času,
kaj z bližnjim plače, z njim se smeje što s bložnjim plače, s njim se smije
i čist vre zdeno srce zgrije. i tako ledeno srce zgrije.
I mam buš čutil: stan i Njemu I odmah ćeš osjetiti: stan i Njemu
si našel v srcu ve svojemu. našao si u srce svojemu.