Prije 28 godina Stjepan Vokić pronašao je rodu Malenu propucanog krila, spasio joj je život i od tada njih dvoje svoje dane provode zajedno, većinom u iščekivanju novog proljeća. Malena je 2002. pronašla ljubav svog života. Klepetan, kako ga je Stjepan nazvao, vraća joj se svake godine i zajedno su do sada odgojili 60-ak malenih roda. Kad stigne jesen Klepetan i rode kreću na dalek put natrag prema Africi dok Malena ostaje u selu sa Stjepanom bez kojega sigurno ne bi preživjela zimu.

Govoreći o tome kako je njega kao novinara zainteresirala ova priča, Jelinčić kaže da ga je zaintrigirala činjenica da se Klepetan vraća svake godine na isti datum, 24. ožujka i onda odlazi 28. kolovoza ponovno u Afriku i uvijek na isti dan.

„On se svake godine vraća jednoj te istoj rodi, ne nekoj drugoj, ljepšoj… Ako ćemo tu priču o životinjama, basnu zapravo, pretočiti u ljudski oblik onda ta roda Malena sa slomljenim krilom može predstavljati osobu s invaliditetom, a on joj je vjeran svake godine. Smatrao sam da je to priča koju treba zabilježiti. Drago mi je da smo ju pretočili u dokumentarni film jer je riječ o priči koja je obišla svijet.“

Snimanje filma trajalo je čak šest godina, a o najljepšoj ljubavnoj priči s ovih prostora snimljeno je više od sto sati materijala, a gledatelji u kinima mogu vidjeti najboljih 76 minuta. Osim zabilježenih ključnih momenata odlazaka i dolazaka Jelinčić naglašava da iza svega toga stoji i jedna dublja priča važna za film.

„Priča o Klepetanu i Malenoj stala bi u jednu rečenicu: On dođe, porade na potomstvu, on poslije ode u Afriku, a ona ostane sa starcem. Ono što je mene uistinu zaintrigiralo je Stjepan, čovjek koji ima svoje unutarnje dvojbe. On se bori s pitanjem je li zapravo napravio nepopravljivu štetu? Je li on krivac što se roda Malena svih ovih godina zapravo muči kod svih odlazaka? Napravio je sjajnu stvar, ali s druge strane ima dilemu je li dirnuo u prirodu. U filmu se to vidi kada Stjepan kaže: ‘Među životinjama je leti ili umri, a evo, Malena živi sa mnom već skoro 30 godina…’ Film donosi, dakle, i priču o ljudima, nismo bili fokusirani samo na životinje.“

Priča o Klepetanu i Malenoj ispričana je u medijima stotinu puta, a govoreći o izazovima s kojima se kao scenarist i redatelj nosio da dobro poznatu priču ispričao na nov način, Jelinčić kaže da ga je zanimalo što se događa u dvorištu u Brodskom Varošu kada se sve kamere ugase i nestane medijski interes za dolaske i odlaske.

„U tom dvorištu krije se jedna topla ljudska priča o požrtvovnosti i ljubavi“, ističe redatelj.

Naslov filma Starac i roda svojevrsna je parafraza Hemingwayeve knjige Starac i more.

„Jednom prilikom Stjepan mi je rekao: ‘Tomislave, vidiš, onaj Hemingwayev starac navlači se i bori s tom ribom dan-dva i djeca o njemu uče u školi, a ja se o rodi brinem skoro 30 godina.’ A s druge strane Stjepan ne voli Hemingwaya zato što je Hamingway bio lovac, a Stjepan je zaista istinski ljubitelj životinja. U filmu je bio jako uzbuđen, ali ne toliko zbog kamera, nego zbog toga hoće li se njemu njegov Klepetan vratiti. Kao što ima poseban odnos s Malenom, tako ima s Klepetanom. Oni imaju svoj znak raspoznavanja i među ne znam koliko roda, Stjepan će uvijek prepoznati Klepetana. Tu nema greške. Kada se Stjepan, primjerice, vraća s ribolova, Klepetan ga čeka pred vratima, imaju posebnu komunikaciju. Vrlo zanimljiva domaća životinja, a zapravo divlja“, otkriva nam Jelinčić neke dijelove filma.

Nakon završenog Fakulteta političkih znanosti i dugogodišnjeg rada na televiziji Tomislav Jelinčić upisao je i Filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti i to u vrijeme kada je uređivao večernje vijesti i očekivao rođenje trećeg djeteta.

„U to vrijeme radno vrijeme mi je bilo popodne od 14 pa negdje do ponoći, a ujutro sam bio na predavanjima. Iako sam svaki dan ispred kamere, posao iza kamere je zapravo moja iskonska ljubav. U svom novinarskom poslu radio sam dokumentarne forme, reportaže i kroz to televizijsko iskustvo ukazala mi se želja za ozbiljnijim dokumentarnim formama i tako sam se odlučio upisati Akademiju dramske umjetnosti, magistarski studij dokumentarnog filma pod vodstvom Nenada Puhovskog. Pripremao sam se, prijavio i prošao prijemni. Moram reći da ne bih uspio bez velike podrške moje supruge. Biti student uz posao s dvoje djece i trećim na putu… Bez dobre organizacije i njezine velike podrške, sigurno ne bih uspio“, s ponosom govori Jelinčić o svojoj supruzi s kojom danas ima četvero djece i skladan brak. A upravo u obitelji Jelinčić je pronašao i temu za novi dokumentarni film.

Tomislav Jelinčić s obitelji

„Govorit će o tome što nam rade ekrani, mobiteli, društvene mreže i digitalija. Kako nama odraslima, tako i djeci. Vidjet ćemo dokle je došla ta ovisnost, koliko je štetna za razvoj dječjih mozgova i koncentraciju, kako razvija depresiju i anksioznost, smanjuje sposobnost pamćenja i na kraju može dovesti i do tragedija. Znanstvenici u dokumentarcu predstavljaju i posljednje rezultate svojih istraživanja, a najveći stručnjaci koji se bave tom tematikom nude rješenja mnogih problema: posebno za roditelje – kako djecu maknuti od ekrana“, zaključuje Jelinčić.

Film Starac i roda trenutačno je u kino-distribuciji diljem Hrvatske.

Emisiju Kulturogram u cijelosti poslušajte ovdje: