Izložba Hrvatskog muzeja turizma iz Opatije “Hrvatska jadranska kupališna baština”, otvorena je u srijedu, 12. kolovoza u Muzeju grada Zagreba. Izložba donosi presjek početaka kupališta nastalih na jadranskoj obali, pokazujući bogatu kupališnu kulturu od koje se s vremenom razvio domaći turizam.

Po riječima autorice izložbe i ravnateljice Hrvatskog muzeja turizma iz Opatije Mirjane Kos, izložba pokazuje kupališnu baštinu kakva se na našim prostorima počela razvijati koncem 19. stoljeća. Kroz fotografije i faksimile razglednica pokazuje početke jadranskoga turizma u Hrvatskoj i onodobnu kupališnu kulturu. Na izložbi je prikazana i kupališna arhitektura osmišljenu kako bi se ispunile potrebe srednjoeuropske klijentele, ciljane klijentele turizma na prijelazu stoljeća.

Izložba “Hrvatska Jadranska kupališna baština” (Foto: Jurica Galoic/PIXSELL)

Muškarci su bili odvojeni od žena, a za kupanje je postojala posebna odjeća

″To su bili ljudi koji su trebali infrastrukturu za kupanje te zahtijevali poštivanje moralnih normi i ćudoređa. Dakle, kupanje je moralo biti odvojeno – muškarci su bili odvojeni od žena, a za kupanje je postojala posebna odjeća, posebne čarape, posebne cipele″, kazala je Kos.

Kupališta su se nalazila na hridima ili neposredno uz more. Kupališne kućice, koje i danas možemo vidjeti na jadranskoj obali, građene su od kamena, betona i drveta, što se vidi i na razglednicama obuhvaćenim izložbom. Oko njih su se s razvojem turizma počeli razvijati mjesta i gradovi, te su morske kupališne građevine koje danas imamo neizostavan dio urbanističke arhitekture naših turističkih mjesta.

Otvorenje izložbe “Hrvatska Jadranska kupalisna bastina” (Foto: Jurica Galoic/PIXSELL)

Većina kupača nije znala plivati

Brojne su zanimljivosti vezane uz početke kulture kupanja u nas, ističe autorica izložbe Mirjana Kos. Žene, primjerice, nisu smjele u šeširima nositi igle kad su išle u more, a u hlačama su imale ugrađene utege kako im morska struja ne bi dizala odjeću. Većina njih nije ni znala plivati, pa su kupališta bila opremljena konopcima za koje su se kupači držali dok su se namakali u moru.

Kupališta opremljena kabinama, organizirani kupališni red

Sva su kupališta bila opremljena kabinama, imala su organizirane službe spašavanja, kupališni red. ″Dakle, bitna je bila kultura kupanja, ne samo kupališna arhitektura, koja je predstavljala lice grada s mora″, kazala je autorica izložbe. ″Nažalost, riječ je o baštini koja je gotovo u potpunosti nestala, budući da su kupališta uglavnom bila građena od drva, te je od stotinjak kupališta do danas sačuvano njih tek još pet-šest″, dodala je.

Kao kuriozitet autorica je navela kupalište na Susku, gdje su kabine bile iskopane u pješčanim dinama, što je danas manje poznato. Kao jedno od još uvijek postojećih kupališta, čiji se nekadašnji izgled može vidjeti i na izložbi, izdvaja se ono na Stoji u Puli te kupališta u Senju, Svetom Jurju i Karlobagu.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Jadrija u Šibeniku i Banj u Starom Gradu – najreprezentativnija kupališta

Kao danas još uvijek funkcionalno i u tom smislu najreprezentativnije kupalište izdvojila je Jadriju u Šibeniku, a specifično je i kupalište Banj u Starom Gradu na Hvaru koje je, kako je napomenula, jedino građeno od pravog, bračkog kamena, dok su ostala građena od drva. Posljednje drveno kupalište nestalo je 1989. godine u požaru. Bilo je to kupalište Angiolina u Opatiji, ujedno i posljednje drveno Austro-Ugarsko kupalište.

Izložba Hrvatskog muzeja turizma iz Opatije “Hrvatska jadranska kupališna baština” u Muzeju grada Zagreba ostaje otvorena do 13. rujna.