Katica Grgec rođena je 3. ožujka 1907. u Kalinovcu kraj Đurđevca od oca Stjepana i majke Marije rođene Mađerić. Osnovnu školu završila je u rodnome mjestu. Građansku školu završila je u Zavodu sestara Služavki Maloga Isusa u Sarajevu, a Učiteljsku školu 1926. godine u Zagrebu kod sestara milosrdnica. Praktični učiteljski ispit, koji je bio potreban za stalno namještenje u učiteljskoj službi, položila je 21. rujna 1929. u Zagrebu.
Lijepo je crtala i slikala i njezine poglavarice su htjele da se usavrši u tim vještinama. U Zagrebu je, zbog nošenja redovničkoga odijela, nisu htjeli primiti na Akademiju likovnih umjetnosti. Stoga je S. Lambertina sa sestrom Berhmanom Ivanom Šimetom pošla studirati u Beograd gdje je smjela nositi redovničko odijelo. Odatle su one dvije išle u Sofiju, a zatim u Beč, gdje su zajedno studirale, Lambertina slikarstvo a Berhmana kiparstvo. Kada je uspjela u Beču, skršen je bio otpor profesora Krste Hegedušića, koji se protivio da i jedna redovnica smije biti upisana na Likovnu akademiju (rukopis prof. Petra Grgeca, od 18. kolovoza 1954., str. 8). Sestra Lambertina Katica Grgec diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1941. godine (diploma broj 196 od 16. travnja 1941.). Uz hrvatski književni jezik, koji je govorila izvrsno, tečno je govorila njemački i bugarski. Osim vještine crtanja i slikanja isticala se u modeliranju i ručnom radu.
Položivši 16. kolovoza 1927. godine privremene zavjete poslana je na službu učiteljice u Sarajevo a poslije u Mostar. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti radila je na Učiteljskoj školi časnih sestara u Zagrebu sve do 1945. godine, kada su časnama bile oduzete sve njihove škole i veći dio zgrada.
Od tada se s. Lambertina Grgec potpuno posvetila svom radu za crkvene potrebe obrta i umjetnosti, čime se već prije bavila. Imala je svoj atelje u Gundulićevoj ulici 12./II u Zagrebu. Radila je često i dugo u noć, jer je imala puno narudžbi, posebno pred velike crkvene blagdane. Slikala je za potrebe raznih crkava i samostana: slike i zastave, uređivala crkve, pravila jaslice, umjetnički osmišljavala misnice i drugo crkveno ruho. Oslikala je knjigu svoga strica, profesora Petra Grgeca (1890.-1962.) o fra Šimunu Filipoviću i zbirku pjesama fra Gašpara Bujasa (1906.-1963.) te ilustrirala Biblijsku povijest Staroga i Novoga zavjeta profesora dr. Janka Oberškog (1893.-1969.).
Foto: S. Lambertina/ Sv. Obitelj
Rado je svoje slike poklanjala prijateljima i rodbini. «Svoje umjetničke radove davala je često u bescijenje», piše nakon njezine smrti Petar Grgec i dodaje kako je njegovoj obitelji pomagala i materijalno i duhovno, kada je on bio privremeno u nemogućnosti da se za nju brine. »Bila je sestra mojoj supruzi, sestra mojim kćerima i sinu. Tješila ih je, uzdizala, pribavljala im i matrijalnu pomoć. Uvijek vedra, prijazna, dobrostiva, osvojila je ljubavlju osobito moju djecu», svjedoči u svom rukopisu od 18. kolovoza 1954. godine (str. 9), profesor Petar Grgec o svojoj darovitoj i nadasve plemenitoj nećakinji.
Sestra Lambertina umrla je u Dubrovniku, 13. kolovoza 1954. godine, od posljedica infarkta koji ju je zadesio dok se kupala u moru. Pokopana je na groblju Boninovo u Dubrovniku. Na sprovod su joj došli iz Zagreba: brat Đuro Grgec, sestrična Marija Grgec, susestre s. Berhmana i sestrična s. Krunoslava.
Sestre Anćele iz Dubrovnika bile su duboko potresene smrću s. Lambertine pa su u kronici zapisale: «Sestra Lambertina – to je milosrdnica, koja je ostavila duboku brazdu u samostanu dubrovačkih Službenica Milosrđa. Uspomena na nju svježa je u duši svake naše sestre poput onih malih crvenih ružica, što cvatu na grobu njezinu… Svih nas 50 sestara dobro je znalo, što je sestra Lambertina za svoju, pa i za našu Družbu. Njezin neumorni umjetnički kist ovjekovječio joj je uspomenu u našem redu. Sve smo je voljele i okruživale ljubavlju, jer je njezin nevin i topli smiješak poput sunčane zrake obasjavao svaku našu sestru, pa i zadnju kandidaticu. Ona nas je voljela i – ostala je eto među nama. To nam je jedina utjeha u dubokoj boli i tragediji njezina zemaljskog svršetka.
Oh, koliko smo pretrpjele na dan njezine smrti! U sto godina opstanka naše kuće dublje boli nije bilo. Naša kuća pretvorila se u kuću suza i tuge, u kuću žalosti i molitve za neprežaljenu pokojnicu. Htjela je sa sobom odnijeti komadić mora, i baš taj komadić odnio je nju u Vječnost. Željela je dugo ostati s nama – ne samo tri tjedna – i ostat će do Sudnjega dana. Počiva na mirnom dubrovačkom groblju, u sjeni visokih čempresa, okićena krasnim ružinim grmom. Počiva uz obalu mora, kojega je toliko voljela i za kojim je toliko čeznula. Valovi svojim udaranjem o obalu pjevaju joj pjesmu vječnosti, a ona slušajući vječni žubor našega mora, uz šum i jecaj čempresa i pinija, čeka poziv Zadnjega dana…»
«Sestra Lambertina bila je, kao čovjek, jedna vrlo fina, jednostavna i vrijedna osoba. Svakome je učinila sve što je od nje tražio», posvjedočila je 3. rujna 2004. u razgovoru s autoricom ovoga teksta njezina sestrična s. Kornelija Sobota, milosrdnica iz Zagreba. Njezini se radovi nalaze razasuti po privatnim zbirkama i samostanima, od Zagreba, Brezovice, do rodne Podravine (Kalinovca, Kloštra i Grubišnog Polja), preko Bosne do Dubrovnika, a znademo da je radila i u Rijeci i u Labinu u Istri.
Nije moguće ući u trag svim njezinim djelima. Neka su za vrijeme Drugoga svjetskog rata prodana i odnesena u Francusku, neka su izgubljena. Sestra Kornelija Sobota, sestrična s. Lambertine, sjeća se portreta s. Lambertine koji je naslikao jedan njezin kolega iz Bugarske. Svjedoči da je ta slika bila vrlo uvjerljiva i da je sestra Lambertina držala misal pred sobom. Ne zna se gdje se nalazi ta slika.
U samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu nekoliko je djela iz ostavštine s. Lambertine Grgec: Sv. Josip s djetetom Isusom u naručju, Mala Marija, Sv. Josip – slika za naslovnicu Glasnika sv. Josipa, Gospa pod križem, i Pretvorba. U karmelu u Brezovici nalaze se tri djela, ulja na platnu, s. Lambertine Grgec: Gospa predaje karmelski škapular svetom Šimunu Štocku, zatim Sv. Terezija Avilska i treća slika je Sv. Terezija od Maloga Isusa, prikazana kako leži na odru.
U Dubrovniku kod sestara Anćela ima jedna slika velikih dimenzija Sv. Majka Marija Krucifiksa, utemeljiteljica Anćela s anđelima u slavi, koju je s. Lambertina naslikala 1954. godine prigodom njezina proglašenja svetom, nekoliko slika Maloga Isusa i slika Sv. Franjo. Djela akademske slikarice sestre Lambertine Katice Grgec razasuta su na mnogim mjestima i nepoznata široj javnosti, ali sjećanje na nju još je uvijek živo u srcima njezinih sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, sestara karmelićanki u Brezovici pokraj Zagreba i sestara Anćela u Dubrovniku, preko njezinih djela.
Foto: S. Lambertina/ Terezija Avilska
Obitelji Grgec dala je mnogo velikih slikara. Spomenut ću samo neke: S. Lambertina, Ivan Lacković Croata, čija majka Tereza Grgec je sestrična s. Lambertine, zatim Petar Grgec iz Karlovca i njegov brat Radovan Grgec iz Koprivnice, nećaci s. Lambertine. Zatim kipar Mato Lacković, rođeni brat Ivana Lackovića Croate, čija se djela nalaze u Muzeju u Kloštru itd.
Slažemo se s riječima akademika Tonka Maroevića (1941.-2020.) koji je rekao da sestra Lambertina Katica Grgec svakako ima svoje zasluženo mjesto u kronologiji hrvatskoga slikarsta 20. stoljeća. Nedovoljno je poznata široj javnosti pa bi bilo potrebno istražiti i vrednovati njezin cjelokupan umjetnički rad. Tek bi tada uistinu zasjala sjajem njezina umjetnička veličina.