Budi dio naše mreže

15. 'Dani kršćanske kulture' i ove će godine u Dubrovniku, Splitu i Šibeniku od 6. do 16. travnja ponuditi mnogo koncerata, izložbi, filmova, tribina, predstavljanja knjiga, kazališnih predstava, tematskih izleta... nadahnutih kršćanskim vjerovanjem i svjetonazorom. Zašto su nastali 'Dani kršćanske kulture', kako ih publika prihvaća, kakvi su plodovi nakon petnaest godina održavanja manifestacije te kako ju osobno doživljava saznali smo u razgovoru s ravnateljem manifestacije dr. sc. Mirom Radaljem.

/ Mislava Bišćan

Gospodine Radalj od početka ‘Dana kršćanske kulture’ ističete da je manifestacije pokrenuta s ciljem da ukažu na bogatstvo tradicije koju baštinimo i da pokažu zašto se europska kultura u svojoj najdubljoj matrici može nazvati kršćanskom. Gdje se to sve može prepoznati?

Od početka smo željeli ukazati na bogatstvo tradicije koju baštinimo i utemeljenost hrvatske i europske kulture na kršćanskim korijenima. Zamislite kako bi naša civilizacija izgledala bez kršćanske kulture, ako je to uopće moguće, bez mnogobrojnih djela glazbene i likovne umjetnosti, književnosti i td. koja su nadahnuta vjerom i vjerskim temama. Zamislite svijet bez Michelangela, Dantea, Bacha i drugih…No nismo željeli da sve ostane samo na tome, na dobrim starim vremenima. Cilj je uputiti na suvremene autore, to je jedan od važnijih ciljeva, koji su se više nego rado odazvali i zajedno s nama u nakladnoj kući Verbum izgradili manifestaciju koja se svake godine željno iščekuje.

Dani kršćanske kulture’ svojim programima omogućuju da se to prepoznaje i danas…

Iako je riječ o velikoj manifestaciji za hrvatske uvjete, možda i najvećoj ovakve vrste, ona nije dovoljna jer ‘Dani kršćanske kulture’ bi u našoj viziji trebali biti svaki dan, cijele godine u svim dijelovima Hrvatske. Ne isključivo samo kao kulturna manifestacija, već kao kultura prožeta vjerom, vjera inspirirana kulturom… kao dio našeg života, dio našeg identiteta. U takvoj viziji svijeta u kojoj su Dani kršćanske kulture svaki dan bit ćemo zadovoljni.

Zašto ste pokrenuli ‘Dane kršćanske kulture’?

Pokrenuli smo ih 2005. godine kada smo uočili potrebu za takvim sadržajima. Krenuli smo s puno entuzijazma koji nas ni do danas nije napustio, a tijekom godina taj smo žar uspjeli prenijeti na brojne autore, umjetnike, suradnike pa i na cijele institucije u kulturi. Dani su započeli kao Verbumovi, ali su oni to sve manje. Mi smo tu dobrim djelom moderatori, poticatelji, koordinatori programa koji drugi organiziraju. To nam je drago jer smo od početka željeli da bude tako.

Čija je to bila ideja ili je to bilo nadahnuće?

Ideja se doista rađala kao neka vrsta poziva gledajući slične manifestacije u Europi na koje smo odlazili i imali uvid, no mi smo sami gradili svoj model. Kada pitate za nadahnuće, možda se može tako reći, iako bi to bilo malo pretenciozno. To nije bilo pitanje jednog trenutka, ta ideja je dozrijevala nekoliko godina dok se nismo odvažili, dok nismo krenuli te 2005. godine.

Kakvi su bili počeci pokretanja manifestacije, je li bilo teško okupiti ljude?

Svaki početak je težak i naši počeci su bili teški jer nismo znali što nas sve čeka. Mi sada znamo što je manifestacija, u što se ona razvila, što znači publici, što znači autorima, što institucijama koje sudjeluju…s obzirom da sve to prije nismo znali, nismo znali niti koliko je to zahtjevan i težak posao pa smo se možda zato i usudili pokrenuti ‘Dane kršćanske kulture’. Prvih godina je svakako bilo teže, sada je lakše jer se autori sami javljaju i nude sadržaje, javljaju se organizacije u kulturi… Mnogi žele biti dio ‘Dana kršćanske kulture’ i osmišljavaju i nude kvalitetne programe. Tih programa i autora je sve više i sve su bolji što nas dovodi u dobru poziciju jer je manifestacija svake godine sve kvalitetnija.

Često u počecima takvih plemenitih ideja ljude nosi jedan poseban zanos. Vežu li vas uz te prve dane lijepe uspomene?

Naravno da nas vežu lijepe uspomene iako je to za nas iznimno težak, naporan i stresan pothvat, odnosno rekao bih cijeli arsenal programskih pothvata, cijeli rafal pothvata.Unatoč tome svake godine uspijemo se radovati novim programima i susretima. Zanos je još uvijek prisutan, zapravo bez njega ne bi bilo moguće raditi.

Tko osmišljava program i što manifestacija donosi ove godine?

Manifestaciju osmišljavaju autori i brojne institucije u kulturi. Ovogodišnji program rađen je na provjerenim obrascima, ali je potpuno nov i uključuje gotovo sedamdeset različitih sadržaja. Riječ je o tribinama, koncertima, filmovima, izložbama, tematskim putovanjima, kazališnim predstavama, predstavljanjima knjiga. Osobno mi je teško izdvojiti neke sadržaje ispred drugih, čim smo ih uvrstili u program držimo da su vrijedni. Ulaz na sve sadržaje je slobodan, a za neke programe je potrebno preuzeti karte prije početka.

U sklopu DKK održava se tradicionalni Dekanatski Križni put u Otavicama (foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL)

Gospodine Radalj, jeste li primijetili neke promjene od vremena kada je manifestacija pokrenuta, u smislu da kršćanski nadahnuti autori više stvaraju ili da je kršćanska kultura prisutnija u javnom prostoru?

Jako nam je važno otvoriti prostor suvremenim autorima koji stvaraju nadahnuti tom kršćanskom vizijom svijeta i stvarnosti. Poticaj na stvaralaštvo suvremenih autora i izvođača koji se dogodio s ovom manifestacijom nas posebno raduje. Umjetnici sjajno reagiraju, raduju se ovoj manifestaciji i čini mi se da se sve više stvara, ali da su kršćanski autori sve manje prisutni u javnom prostoru. Biti kršćanin, a pogotovo kršćanski autor, nažalost je sve manje popularno, unatoč našim nastojanjima, ali mislim da su upravo zato Dani kršćanske kulture i slične manifestacije još potrebniji.

S ciljem poticanja stvaralaštva i otvaranja javnog prostora pokrenuli ste i Salon suvremene kršćanske likovnosti Ivo Dulčić te osnovali Veliku nagradu Salona. O kakvoj je izložbi riječ i što će donijeti ove godine? Zna li se već tko je dobitnik nagrade?

Željeli smo ovim Salonom sakralnu sferu približiti svim oblicima likovnog izričaja, kako bi umjetnici ostavili svoj izričaj u svom traganju za svetim. Ovo je drugi Salon i nazvali smo ga Ivo Dulčić, a otvaranjem Salona otvorit ćemo i cijelu manifestaciju. Salon je bienalnog karaktera i ove godine zamišljen je kao skupna izložba odabranih radova, a druge godine je samostalna izložba dobitnika Velike nagrade Salona. Izbor samih radova je u rukama Umjetničkog vijeća manifestacije kojeg čine Branko Matulić, Dijana Iva Sesardić i Stjepan Ivanišević, a ime dobitnika ili dobitnice ostavljamo za samo otvaranje manifestacije.

Svake godine dodjeljujete i Nagradu ‘Andrija Buvina’ za doprinos kršćanskoj kulturi. Na popisu nagrađenih su imena mnogih istaknutih umjetnika i kulturnih djelatnika.

Dosadašnji dobitnici Nagrade Andrija Buvina ovih su godina bili zaista velika imena hrvatske i svjetske kulture, od Michaela O’Briena prve godine do Sanje Nikčević prošle godine, da ne nabrajam svih četrnaest dobitnika. Ovogodišnja je dobitnica Ksenija Abramović koja već dugi niz godina obilježava kulturnu i medijsku scenu u Hrvatskoj, posvetivši se promicanju kršćanskih vrijednosti sredstvima evangelizacije, počevši već s Galerijama ‘Laudato’, portalom laudato.hr i brojnim drugim aktivnostima na polju kršćanske kulture, a potom i Laudato televizijom iz koje je izrastao koncert ‘Progledaj srcem!’ Njezin rad, ustrajnost i entuzijazam su poticaj mnogima, a u nekim elementima i nama.

Direktorica LTV-a Ksenija Abramović (foto: Boris Scitar/PIXSELL)

‘Dani kršćanske kulture’ održavaju se u Splitu, Šibeniku i Dubrovniku u korizmenom vremenu. Za koju vrstu programa je najveći interes?

Mi smo i više nego zadovoljni odazivom autora i publike, i to na sve programe. A kako ne bi bili kad bilježimo rast i autora i publike. Moram, međutim, primijetiti da su nam dvorane ipak pretijesne, unatoč sve brojnijim sadržajima koji se često i preklapaju. Takav, izniman, odaziv publike demantira već uvriježeno mišljenje, ili dojam, da su kulturni sadržaji izbor malobrojnih. Mi se s time ne slažemo jer mislimo da je kršćanstvo od samog početka i podrazumijevalo i preobražavalo kulturu. Kršćanstvo podrazumijeva cjelovit svjetonazor i ova manifestacija nije radi sebe same ili isključivo radi zabave publike, iako je osmišljena tako da se ostvari interakcija između autora i njihovih sadržaja i same publike. Vjerujemo da manifestacija i zbog svoje visoke zahtjevnosti, koju smo od početka postavili, i dalje potiče velik interes publike. Nismo spuštali kriterije i još uvijek imamo vrijednih i dobrih programa i držim da je to publika prepoznala.

Postoje li slične manifestacije u drugim europskim gradovima?

Postoje, naravno, i u drugim europskim gradovima slične manifestacije, neke su veće, neke manje od ‘Dana kršćanske kulture’. Slične su po svojoj temeljnoj ideji, ali svatko je gradio svoj model pa smo mi tako izgradili i svoj. Rado bismo da u svim hrvatskim biskupijama budu pokrenute ovakve ili slične manifestacije, ali ne u našoj organizaciji jer nama nije moguće više od ovoga, ali rado ćemo pomoći savjetom. Vjerujemo da u Hrvatskoj ima dosta entuzijasta koji bi uz naše višegodišnje iskustvo i uz našu pomoć, mogli raditi slične manifestacije u svojim biskupijama. To što već ima takvih manifestacija koje su izrasle na modelu ‘Dana kršćanske kulture’ nas raduje, a još bi nas više radovalo da i drugi imaju inicijativu i odvaže se organizirati slične manifestacije.

Miro Radalj (foto: Ivo Cagalj/PIXSELL)

Uz tako veliki interes publike vjerujem da su veliki i plodovi?

Vidljivi su neki plodovi. Primjerice, imamo autora koji su počeli stvarati ciljano za ‘Dane kršćanske kulture’. Na početku smo uvrstili ono što je već postojalo, a onda su autori počeli stvarati posebno za nas. Kasnije se ono što je bilo predstavljeno i izvedeno na Danima izvodilo i diljem Hrvatske. Potaknuli smo pokretanje velikog broja sličnih manifestacija u Hrvatskoj i jedne u Bosni i Hercegovini, brojnim autorima otvorili smo javni prostor kojega, nažalost, nisu mogli dobiti… Vjerujem da su sadržaji koji su ovih godina bili na Danima bili i svojevrsna priprava za Uskrs, a znam da je manifestacija bila velika poveznica za brojne suradnje na kulturnom polju. Bilo je, eto, velikih i različitih plodova, bilo je i brakova među ljudima koji su se upoznali na ‘Danima kršćanske kulture’. Mnogo je plodova, mogli bismo danima o tome pričati…

Vi ste uz manifestaciju od njezinih početaka. Što vam osobno znači?

‘Dane kršćanske kulture’ ne organiziramo, nego živimo već petnaest godina i meni osobno znače jako puno. Postale su dio moga identiteta i dio identiteta nakladne kuće Verbum, iako to nije jedino čime se bavimo. Mene osobno su obogatile spoznajama i iskustvima do kojih ne bi došao bez susreta s autorima i njihovim djelima, s posjetiteljima. Učinili su mi život bogatijim za brojna prijateljstva s ljudima koji su prošli kroz ‘Dane kršćanske kulture’, a njih doista bude više stotina, a nekad i tisuću tijekom čitave manifestacije. Gotovo svake godine sa suradnicima budemo iscrpljeni od organizacije ovako zahtjevnog programa i kažemo da je ovo zadnja godina i da više nećemo, a onda sljedeće godine napravimo još bolju i ljepšu manifestaciju. Eto, mogli bismo reći da smo postigli jedan dobar odnos između autora, posjetitelja i manifestacije koja se pretvorila u jednu platformu, okvir stvaranja i mjesto susreta.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja