Jedno od najnevjerojatnijih kiparskih djela na svijetu koje pobuđuje čuđenje u oku svakog promatrača skulptura je mrtvog tijela našeg Gospodina pod nazivom 'Cristo velato' ('Prekriveni Krist') koju je isklesao barokni majstor Giuseppe Sanmartino iz Napulja u 18. st. Djelo je nastalo u samo tri mjeseca 1753. godine po narudžbi Raimonda di Sangrea, sedmog princa od Sansevera, alkemičara oko čijeg lika su ispletene brojne legende.
Jedna od najpoznatijih legendi o princu od Sansevera upravo je ona o nastanku skulpture ‘Cristo velato’ koja se istraživanjem povijesnih podataka pokazala neutemeljenom, kako je pojašnjeno i potkrijepljeno na stranici Muzeja Cappella Sansevero u Napulju u kojoj se čuva mramorna skulptura Prekrivenog Krista.
Cristo velato / Screenshot
Više od dvjestopedeset godina putnici, turisti, pa čak i neki učenjaci u nevjerici promatraju prozirnost vela od mramora, pogrešno vjerujući da je veo nastao kao rezultat alkemijskog procesa „mramoriranja“ koji je navodno izveo princ od Sansevera.
Međutim, ‘Cristo velato’ je djelo posve isklesano iz mramora od jednog jedinog kamenog bloka, što je moguće utvrditi pažljivim promatranjem i o čemu svjedoče razni dokumenti iz doba njegova nastanka, među kojima i onaj iz Povijesnog arhiva u Napulju koji izvještava o depozitu od pedeset dukata u korist Giuseppea Sanmartina s potpisom Raimonda di Sangra („ukupni troškovi kipa iznosit će znatnu svotu od pet stotina dukata“). U dokumentu od 16. prosinca 1752. godine, princ izričito piše: “A u moje ćete ime od gore spomenutih dukata, pedeset platiti majstoru Giuseppeu Sanmartinu za izradu kipa našeg mrtvog Gospodina prekrivenog velom od mramora …”. Čak i u pismima poslanim fizičaru Jean-Antoineu Nolletu i članu Akademije della Crusca Giovanniju Giraldiju, princ opisuje kako je prozirni veo “izrađen iz istog komada kao i kip”. Sam Giangiuseppe Origlia, glavni di Sangrov biograf iz 18. stoljeća, precizira da je Krist “sav omotan u prozirni veo od istog mramora”.
Cristo velato / Foto: Wikipedia
‘Cristo velato’ je biser barokne umjetnosti koji dugujemo isključivo nadahnjujućem dlijetu majstora Sanmartina i povjerenju koje mu je poklonio naručitelj djela. Činjenica da je djelo napravljeno od jednog jedinog komada mramora, a ne uz pomoć kakve alkemijske umotvorine, skulpturu čini još intrigantnijom.
Legenda o velu, međutim, teško umire. Misterij koji obavija lik princa od Sansevera i “tekuća” prozirnost plašta i dalje je oživljavaju. S druge strane, upravo je di Sangro – u ovoj kao i u drugim prilikama – želio pobuditi čuđenje gledatelja. Nije slučajno što je i sam ustvrdio kako je mramorni veo toliko nedokučiv te da je „napravljen s toliko umijeća da su i najvještiji promatrači ostali zadivljeni”.