Samo ljubav stvara, samo nas ljubav pokreće, ali ne ona koja proizlazi iz sebičnih motiva, već ona "ljubav koja je velikodušna, dobrostiva, koja ne zavidi, koja se ne hvasta, ne nadima, koja nije nepristojna i ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1. Kor)". Polazeći od ovih odrednica trudim se slijediti Uskrsloga.
“Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge! (Iv 13,34)”
Ove riječi Gospodina našega Isusa Krista nose me kroz moj sadašnji život. Spomenute riječi davale su snagu tolikim svjedocima Kristove spasonosne ljubavi prije mene, a snažit će i mnoge naraštaje koji će živjeti poslije mene. Samo ljubav stvara, samo nas ljubav pokreće, ali ne ona koja proizlazi iz sebičnih motiva, već ona “ljubav koja je velikodušna, dobrostiva, koja ne zavidi, koja se ne hvasta, ne nadima, koja nije nepristojna i ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1. Kor)”. Polazeći od ovih odrednica trudim se slijediti Uskrsloga. Na tome putu mi pomažu Bezgrešna Majka Marija, sveti Josip te drugi Božji ugodnici.
Rođen sam 1974. u Splitu gdje i živim sa svojom suprugom i naših četvero djece. Iako sam gotovo polovinu svoga života živio u neznanju i po pravilima “ovoga svijeta”, ipak mogu za sebe kazati da sam duša koja je od najranije dobi čeznula za istinom. Tu istinu sam našao u Istinitome te je 1996. godine počelo moje obraćenje. Potom se otvaraju ustave milosti Božje i moj život zadobiva novu dimenziju. Sredstva preko kojih me Gospodin vodio bila su: prijatelj iz srednje škole Ivica K. te splitska nakladna kuća Verbum čija izdanja počinjem revno čitati. Polako počinjem napredovati u vjeri, iako još “nedonošče”. No Gospodin je strpljiv sa mnom. Tri godine poslije (1999.) sa svojom zaručnicom stupam u kršćanski brak u kojem smo do danas blagoslovljeni s četvero djece.
Ponosan sam na činjenicu što sam od 2006. suradnik katoličke prelature Opus Dei i duhovni sam sin sv. Josemarie Escriva, utemeljitelja Opusa Dei. Imam tu milost da je moj duhovnik mons. dr. don Jorge Ramos. Po primjeru sv. Josemarie Escriva i njegovom ukazivanju na svetost na koju smo svi pozvani – nastojim kroz predani rad ispunjavati svakodnevne kršćanske dužnosti u jedinstvu života i vjere. Nadalje, zavjetovan sam Majci Božjoj Karmelskoj, sa svakodnevnom molitvom krunice. Uzor mi je sv. Ivan Pavao II, veliki Marijin sin, a napose u pitanju moralnog nauka Katoličke Crkve. S njime kličem: “Totus tuus Maria!” Uz to, štovatelj sam svete nam uspomene, blaženog Alojzija kardinala Stepinca koji mi je ogroman uzor u nasljedovanju evanđeoskih istina i obrani pravde po svojem potpunom predanju. S blaženim kardinalom govorim: “U tebe se Gospodine uzdam+” Iz ovih duhovnih stvarnosti izvire moja motivacija.
Magistar sam prava po struci, no Gospodin me pozvao da svjedočim i po apostolatu pisane riječi. Do sada sam, uz Božju pomoć, objavio knjige: “Kako pronaći posao i pobijediti nezaposlenost, Motivacijsko – pravni priručnik” te “VIKTOR, Kardinalova pobjeda (Prvi hrvatski roman o životu kardinala Alojzija Stepinca”).
Dodao bih da sam u cjelokupnom svojem aktivitetu često nailazio na velike protivštine, no to je bila logična posljedica odupiranja “duhu ovoga svijeta” budući se kao Kristov učenik nisam htio “suobličiti ovome svijetu (Rim12,2)”.
Koliko sam u svemu tome uspio mogu posvjedočiti moji bližnji te drugi ljudi koje mi dobri Bog stavlja na životni put. Nadalje, unatoč svim ožiljcima i nedaćama, radostan sam “jer znam kome sam povjerovao (2. Timoteju, 1,12)”.
Jasno želim reći da bi sva moja nastojanja bila uzaludna da se ne hranim “Kruhom života” i da ne slijedim učiteljstvo Majke Crkve.
Zaključno – na mome životu, na mojoj obitelji, te na svemu ostalome – Trojedinom Bogu neka je hvala!