Kakav je osjećaj danas, posljednji radni dan na HRT-u?

Ovo je zapravo bio oproštajni dan, a manje radni dan. Rad je završio i oprostio sam se s gledateljima posljednjom emisijom Riječ i život 11. prosinca.

“Svaki odlazak je možda tužan, ali nastavljam živjeti, pa Bog će opet providjeti i nekakve radne obveze. Treba se sad odmoriti i sabrati. Uz Božju pomoć bit će bolje. Nadamo se najprije zdravlju, a potom možemo donositi neke odluke i raditi planove.”

Možete li se malo vratiti na početak, kako je i kada to počelo, od Vašeg dolaska na HRT i suradnje s  p. Tončijem Trstenjakom?

Na HRT sam došao početkom 1992. godine i tu sam od prve emisije Mir i dobro, točnije od 23. veljače na poziv p. Tončija Trstenjaka s kojim sam već tada surađivao na Valovima Vatikanskog radija i to je možda bio jedan okidač da zapravo upravo mene iz Šibenika pozove da dođem u Zagreb. I evo, od tada sam neprestano u kući i neprestano na ekranu. Iza mene su emisije: Mir i dobro, Agape, Blagdansko jutro i gotovo 525 emisije Riječ i život. Naravno, bili su tu i dokumentarci, prijenosi misa, reportaže… Tko bi se svega mogao sjetiti.

Odlazite kao “bard i brend  – prepoznatljivi zaštitni znak Hrvatske radio-televizije” kako vas je nazvao Božo Skoko? 

Pa s obzirom na puno godina, gospodin Skoko kaže da sam postao nekakav brend ovdje u programu. Nadam se da tih brendova ima još. Ja sam zapravo najstariji, pa onda je to tako ispalo, ali ja ne bih sebi htio davati nikakvo posebno značenje. Jako puno uvažavam kolege s kojima sam ovdje radio i surađivao i koji će nastaviti, ne samo ono što sam ja radio, nego će možda još malo dublje zaorati, jer to je potrebno na ovoj njivi Gospodnjoj. Potrebno je to i našim gledateljima i onima kojima se obraćamo.

I što dalje, kakvi su vam planovi?

Mislim da se najprije treba odmoriti, a onda početi razmišljati o tome što zapravo još mogu dati Crkvi i narodu. Nisam ništa kalkulirao, niti sam u lipnju mislio kako ću u prosincu već biti u mirovini. Sretan što sam u životu radio ono što sam volio i ono što volim. To je blagoslov. Imate ljudi koji zalutaju na neka radna mjesta, bez obzira koji je to segment. Ali, meni se to nije dogodilo i zbog toga sam zaista radostan i Bogu zahvalan što mi je tako nešto omogućio. Zahvalan sam i svima onima koji su me zapravo pratili, ne samo gledateljima, nego i onima koji su me pratili u mome duhovnom rastu, a onda i u ovom rastu novinarskom i uredničkom. Neću ih po imenu nabrajati, oni će se prepoznati. Svima sam zahvalan i želim svima obilje Božjeg blagoslova!

Neno Kužina u Hrvatskom društvu katoličkih novinara

Neno Kužina rođen je 1956. u Šibeniku, a živi i već pola stoljeća radi u Zagrebu. Prvi je voditelj tjedne emisije Mir i dobro, u kojoj je radio najprije kao novinar, a potom i kao urednik. Urednički i voditeljski rad nastavlja u emisijama Blagdansko jutro, Agape i Riječ i život. Autor je mnogobrojnih reportaža, Portreta Crkve i mjesta i dokumentarnih emisija, komentator prijenosa misa.  Bio je dugogodišnji urednik Programa religijske kulture HTV-a. Gledateljima je dobro znan i kao urednik i voditelj emisije Riječ i život. Televizijskoj javnosti poznat je i po dugogodišnjem uređivanju i vođenju emisije Mir i Dobro. Za posjeta sv. Ivana Pavla II. Dubrovniku i Banjoj Luci Neno Kužina je bio televizijski komentator. Komentirao prijenos mise koju je na hipodromu predvodio papa Benedikt XVI. U  gotovo tri desetljeća ostvario je velik broj izvještaja i reportaža kako u Programu religijske kulture tako i u Informativnom programu HTV-a. Autor je niza dokumentarnih emisija koje su javnosti predstavile rad hrvatskih katoličkih misija u Skandinavskim zemljama, Njemačkoj i Francuskoj. Također je bio i dopisnik Glasa koncila iz šibenske biskupije. Od 1990. godine bio je i suradnik Radio Vaticana. Dobitnik je niza priznanja te godišnje nagrade Hrvatskoga društva katoličkih novinara 2002., a od 2010. do 2016. bio je predsjednik Hrvatskog društva katoličkih novinara (HDKN).