Dugo godina razmišljam o ovozemaljskom životu, kako je to samo složeno i teško putovanje do konačnog odredišta koje sami kroz život biramo.

Pravedna presuda snažna je poruka potencijalnim počiniteljima budućih nedjela. (citat iz autorske knjige)

Svjestan ropstva i težine okova oko vlastitih ruku, nogu i vrata, iz svoje autorske knjige: „Bog i ja: 1 na 1“, izvući ću citat: „Ropstvo je zabranjeno a ja sam rob. Tko krši zakon, moj gazda ili ja?“ U mojoj duši postoji samo jedan gazda – Bog. No kako bi opstali u današnjem svijetu prisiljeni smo imati i one druge, mnogo nepravednije, pogane, koristoljubive faraone. Vlasnike većine današnjih umova. Ali oni su prolazni i kratkotrajni. Pravda i sud im ništa ne mogu, no samo na ovom tlu koje se trese i propada. Doći će oni pred lice Njegovo, pred jedini pravedni Sud gdje nema porote, nema tog novca i jamčevine, gdje se vječna sloboda neće moći kupiti. Presudit će se doživotna sudbina.

Mario Zovko na Old Traffordu sa suprugom Ivonom / Foto: Privatni album

Svjestan toga, baš zato sam odlučio iskoristiti svu svoju energiju i ljubav, da budem dobar, moralan i savjestan mali čovjek. Ne moram se uklopiti u zlo koje danas vlada, pa makar bio i mučenik. Skupilo se mnogo toga u meni i bez stida i straha napisao već spomenutu knjigu koju uopće ne prodajem, nego poklanjam svima koji žele da pročitaju onu moju verziju istine.

Ono što je zajedničko kod nevjernika i vjernika jeste – strah. Kod prvih dominira strah od smrti, a kod drugih strah od života. (citat iz autorske knjige)

Kršćanin sam i ponosan sam na to. Nije me stid priznati bez obzira što smo danas proganjani i etiketirani kao kasta manje vrijednosti i intelekta. Nedavno sam čitao knjigu Otkrivenja i duboko uronio u razmišljanje. Nečastivi, Antikrist, pa to nije, niti će biti jedan čovjek. Mnogo puta naglašavam da je pogrešno tumačiti Bibliju na doslovan način. On nije čovjek, to je sistem. Sistem koji je već zavladao velikim dijelom svijeta. Sistem što vlada medijima koji nas svakodnevno bombardiraju člancima o tome kako je nemoral dobar, kako je potrebno preventivno djelovati svakodnevnim psovkama, bludom i varanjem partnera, i time se kao rješavamo stresa i štetnih psihičkih tegoba. Sistem koji nas kontrolira i nameće svoju izopačenost. Sistem koji nas čini tjelesno čistim robovima u kravatama i lijepim frizurama, koristeći banke kao sredstvo bez kojega se ne može. I da, zaista se ne može bez njih, ali zato što su životni apetiti porasli, isto nečijom idejom. Sistem koji izbacuje istinske kršćanske vrijednosti, na razne i učinkovite načine.

Dok god udišemo ovaj divni zrak, šećemo se i kročimo po tlu koje se stalno pomjera, znamo da smo živi. A kasnije, kada naše srce napravi posljednji otkucaj bit ćemo još i življi, ako sami odaberemo takav put. (citat iz autorske knjige)

E, to je moje mišljenje, Nečastivi je već zavladao. Teret svijesti nosim na leđima, ali molim našeg Oca da mi dadne snage da izdržim do kraja mučnih dana ovoga svijeta.

Nije toliko teško biti kršćaninom, koliko je teško to priznati. Ljudi su se počeli bojati kamenovanja kao što je bilo s prvim kršćanima. Samo kamen nije „kamen“, to je društvo oko nas. „Tako mi pomogao Bog…“, riječi su današnjih gazda kada se zaklinju na svoje funkcije. Nije li to licemjerstvo?

Isus nas uči da budemo ponizni i da volimo sve, bez obzira što neki ne vole nas. Evo tu sam, ponizan, volim i opraštam. Ali očekujem reciprocitet. Zar to nije ispravno razmišljanje? Pitam se…