Križ

I mi smo se s teorijom o vrijednosti Isusova križa davno sreli. Koliko smo puta citirali razne tekstove. Teoretizirali. Slušali u duhovnim vježbama, a i razmišljali o tome.

No, je li križ postao naš svagdanji kruh? Grizemo li ga, kako bi Merz rekao, svaki dan. Strpljivo? Odano? Radosno? Križ u svim mogućim oblicima?

Ne križ bolesti, zatvora, progona, premda i na to moramo biti pripravni. I doći će i takvi križevi prije nego što mislimo. Jer smo u vremenima teškim. Budućnost će biti još teža.

Križ dnevnoga rada. Križ ludosti u radu. Križ umora.

Križ koji dolazi od bližnjih. Nerazumijevanje, zapostavljanje, prezir, poruga, krutost. Od sebi ravnih, od poglavara.

Križ od sebe sama. Vlastita bijeda, puzanje, padovi. Slabosti, nedosljednosti, nestabilnosti. Pa opet padanje, melankolija, očaj.

Nosimo li to strpljivo? S razumijevanjem? Zahvalnošću? Radosno?

Jer to je bit kršćanskog života. Put k svetosti.

9. V. 1956.

Gornji tekst je izvadak iz knjige službenice Božje Marice Stanković Ljubav domišljata, vidljiva. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.