U punini adventske čežnje mi ćemo danas govoriti o Onome, za kojim tako živo čeznemo, a koji se svaki dan spušta na naše oltare. Govorit ćemo o Sinu Marijinu, koji se po žrtvi svete mise svaki dan za nas rađa i za nas žrtvuje. Život čovjeka na ovoj zemlji i nije drugo nego neprestano sretanje s Bogom, a po svetoj misi i euharistijskom blagoslovu, tako usko skopčanim sa svetom misom, to je stapanje najintimnije, najčudesnije, bliže nego bi čovjek sam mogao ikad i zamisliti.
Ja neću govoriti o samoj svetoj misi, o njezinom značenju, o njezinoj vrijednosti, o njezinom liturgijskom bogatstvu. To su sve stvari, koje smo mi toliko puta i čuli i proživjeli. Ja bih tek upozorila da je sveta misa za nas središte dana.
Sveta misa je žrtva ljubavi
Naše ustajanje, naš prvi svjesni susret s Bogom po činu ljubavi u rano jutro, uređivanje našeg tijela, naša jutarnja molitva, naše dizanje duše u Božju blizinu, naše razmatranje, sve je to samo priprava za svetu misu. A sav ostali dan jest proživljavanje mise, unošenje svete mise u običan dnevni život, zahvala za svetu misu. Prema misi kao prema svom središtu idu sve naše dnevne molitve, naša svladavanja, naš rad, naš apostolat. Sve, štogod radili preko dana, sve je to ili priprava ili zahvala za ono što smo primili od svete mise. Sveta misa je središte našega dana.
Sveta misa je žrtva ljubavi. Ljubavi Očeve, koji je dao da se Sin njegov razapne i da se dnevno žrtvuje na našim oltarima; ljubavi Sinove, koji je, i po dnevnom žrtvovanju svojem na oltarima i po euharistijskom svom darivanju, natkrilio upravo sebe; ljubavi Duha Svetoga, koji je i oblikovao čovječju narav Kristovu i koji je vječni posrednik, vječna spona između Božjeg srca i ljudskih srdaca.
Ljubav mora biti konkretna
I zato svi oni koji razumiju žrtvu ljubavi u svetoj misi i koji blaguju dar ljubavi Krista Gospodina – moraju biti nosioci te ljubavi u svijetu.
To je kraljevsko poslanje, kraljevska misija. Nositi ljubav. Darivati ljubav. Biti propovjednik ljubavi. Ali ta ljubav nije nešto tek u slici, teoriji, načelu, ne, to mora biti konkretna, sasvim konkretna ljubav; u posve konkretnim djelima. U pomaganju bližnjega, u razumijevanju bližnjega, u nošenju njegovih tereta, u razboritom preuzimanju njegovih teškoća, u podmetanju svojih leđa pod tuđe nevolje i slično. To je velika umjetnost, Božja umjetnost, ali to nam govori, to od nas traži naše dnevno prisustvovanje svetoj misi, naše dnevno ulaženje u bit mise, naše blagovanje žrtvenog dara svete mise, po kojemu su svi jedno i u kojemu smo svi jedno.
Upravo sveta misa, pravo shvaćena misa, daje nam silnu širinu, silan zamah, razbija našu uskoću, našu uskogrudnost. Jer to je žrtva mira, žrtva oproštenja, žrtva ljubavi. Žrtva neba i zemlje. Žrtva sviju ljudi. Žrtva cijele Crkve.
Gornji tekst je izvadak iz knjige službenice Božje Marice Stanković Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.