Zašto krunica?

Između svih knjiga koje je volio Bartolo, jedna je imala posebno značenje. Bila je to knjiga Bratovštine Svete Krunice u Pompejima, onog istog koje je započelo 1875. godine desetodnevnim misijama. Bartolo ju je velikom pomnjom dopunjavao uvijek novim imenima. Za to nije bila dovoljna jedna bilježnica, trebali su debeli tomovi. Tko bi mogao misliti da će se kratki popis članova, isprva samo stanovnici doline, tako produljiti i u tako kratkom vremenu.

Razvoj bratovštine pratio je dinamiku gradnje crkve i razvoj karitativnih djela milosrđa. Učlanjivali su se ne samo stanovnici okolnih mjesta već i aristokracija i hodočasnici. Iako je teško vjerovati, nakon trideset godina djelovanja Bratovšina je brojala već pet milijuna članova.! Među njima bio je i sam Leon XIII., 30 kardinala, preko 50 biskupa, 10 000 oficira i preko 100 000 vojnika. Moglo se reći da je to najveća svjetska vojska ikada čije je jedino oružje bila molitva – Krunica. Bratovština je od samog početka bila neobično snažno povezana s Gospom od Pompeja. Od milostinje je obnovljena i uljepšana pompejska slika i sagrađen veličanstven oltar koji je sam koštao 200 000 lira. Je li se Bartolo mogao nadati takvom uspjehu? Da je netko na početku njegove misije prorekao te brojke, sigurno bi ga proglasili ludim. No Bogu ništa nije nemoguće? Bog je prihvatio odvjetnikovu iskrenu nakanu kada je svečanim obećanjem poželio širiti Krunicu u zapostavljenoj Dolini i s vremenom mu pridodavao nove zadatke. Tako su se Bartolo i njegovi brojni pomoćnici učili vjerovati, oni i stanovnici okolice, potom cijela Italija, a na koncu i daleki svijet. Zasijana zrnca sv. Krunice rascvjetala su se poput najljepših ruža. Svaki dan u novosagrađenoj crkvi uzdizala se žarka molitva koju su pratila razmatranja otajstava i kontemplacija. Kao eho odjekivali su slatki glasovi pompejske siročadi, a s njima je molilo i mnoštvo vjernika po cijelom svijetu u želji da izmole milost pred prijestoljem Kraljice Svete Krunice.

Naravno za podrugljivce i zlobnike koji se nisu potrudili izmoliti ni deseticu, Krunica je samo puko nabrajanje, svojevrsna ‘mantra’ koja je vodila u pseudo mističnu ekstazu. Površnim ljudima Krunica se mogla činiti kao magična molitva: Marija je obećala isprositi milosti svima koji izmole pompejsku devetnicu pa je možda bilo dovoljno moliti za neku zemaljsku potrebu, a ne za istinsku promjenu srca?

Pitanja o krunici nikada nije manjkalo, a malo je tko kao Bartolo vidio potrebu razumijevanja njezina smisla. Trudio se tumačiti što je ta molitva i kako je treba moliti s čistom nakanom. Toj je molitvi posvetio mnoga mjesta na stranicama svojih novina.

Netko bi se mogao zapitati zašto baš Krunica, zašto je upravo ta molitva bila u središtu duhovnog života i svih djela koja su pokrenuta u Pompejima na inicijativu Bartola Longa. Štovatelji Krunice znaju razlog. Crkva živi svoju vjeru prateći liturgijsku godinu i počev od Uskrsa razmatra Božja otajstva. Na tom tragu, Krunica prelazi taj liturgijski put bržim tempom i u skraćenom obliku. Ujedno, nema jednostavnije metode povezivanja razumskog razmatranja s mističnom molitvom.

U tom duhu Bartolo je govorio da „Krunica je, govorio je, kao i liturgijska godina – razmatra sva otajstva Isusova i Marijina života, vodi nas u nebesku viziju slave Isusa, Marije i Svih Svetih. Putujemo istim putem, s jednom razlikom da je putovanje Crkve polaganije i mirnije, poput psalama koji se pjevaju u katedrali. Putovanje s krunicom je vrlo brzo: preko radosti, žalosti i Uskrsnuća, da bismo odmah zatim začuli anđele, Hosana svetih i radost Nebesa, beskrajne legije koje se u snježno bijelim i sjajnim haljinama uzdižu sve više i više k sjaju mjeseca sve do dva obasjana prijestolja slave: Isusova i Marijina. U samo sat i pol stižemo onamo kamo Crkva smjera cijelu godinu. Od poezije Došašća, poeme molitve i nade koja svoj vrhunac nalazi u slici Navještenja, gotovo bez trenutka odmora stižemo do uzvišenog dovršetka cijele drame ljudskog spasenja i stajemo pred vizijom Nebesa”, zapisao je Bartolo. No on nije bio samo teoretičar krunice, već je, unatoč preobilju posla i teškim kušnjama koje je prolazio, svakoga dana uranjao u molitvu koja je bila središnja točka njegovog dana.”

Otajstva krunice i način molitve tako je jednostavno naučiti da je mogu moliti i učeni i nepismeni, profesori teologije i nepismeni ljudi. Kontemplacija ne zahtijeva ni knjige, ni zajedničke susrete:

„Ona je, kako primjećuje Bartolo, pojednostavljeni oblik Časoslova. Svećenstvo ima brevijar, a laici Krunicu. Krunicu stoga ispravno nazivaju pučkim psaltirom. Ona nema dostojanstvo Psalama koji su službena molitva Crkve, ali obraćajući se Majci, ta je molitva jednostavnija, intimnija, mogli bismo reći: obiteljska.”

Molitva Krunice svojevrstan je sažetak Evanđelja i Djela Apostolskih skupa s lijepim, apokaliptičnim navještajem trijumfa koji će se ispuniti po Mariji. Samim time može se reći da nema molitve koja bi bila toliko biblijska kao što je Krunica.

Postoji i drugi aspekt Krunice i njezine neizmjerne vrijednosti. Bartolo je zapisao: „Cijela Krunica na lijep način predstavlja teološku dubinu misli o Mariji, ona je umnožena u cijeloj dijalektici istine i dedukcije. Marijanska teologija i Krunica su kao dvije poeme sjedinjene u cjelinu, dva himna koji se slijevaju u jedan, dva veličanstvena hrama, dvije katedrale koje postaju jedno. U Krunici pobožnost progovara jezikom teologa. U njoj se meditacija uzdiže na visine dosegnute teološkim znanjem. Marijanska teologija i Krunica su kao dvije jednake crkve, jednakih tornjeva i šiljaka koji sežu jednako visoko.”

Brat Rosario nije bio samo sjajan teoretičar Krunice, nego i sjajan praktičar koji je svaki dan uranjao u molitvenu kontemplaciju Krunice. Bez obzira na preobilje posla i na teške kušnje koje je prolazio, središnja točka njegova dana uvijek je bila Krunica.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bartolo Longo – Od sotonističkog svećenika do Apostola Krunice”  Mareka Wosa u izdanju Biblioteke Stella Maris. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Knjigu možete nabaviti tako da ime i prezime, adresu dostave, naziv knjiga i količinu pošaljete na mail: stellamaris.naklada@gmail.com.