Da je Gospa od Brze Pomoći posebno štovana u našem narodu potvrđuje i veliko zanimanje za tu pobožnost o kojoj smo već pisali, i činjenica da je ta objava bila jedna od najčitanijih na našem portalu HKM-a.  Svoje znanje o tome kako je nastala ta pobožnost i više o njoj možete pročitati u knjizi sestre uršulinke Marije Ancille Presečki “Marija Majka Brze Pomoći”. Sam naziv vrlo je izazovan i privlačan, piše u uvodu knjige “Marija Majka Brze Pomoći”. “Tko ne bi htio da mu Marija isprosi neku milost za kojom opravdano žudi iz neke potrebe. Tu smo i bez ikakve panike i nervoze, srce i dušu predajemo Mariji da nas opusti i otpusti mirnije, radosnije, s više nade i ljubavi svojim kućama i obiteljima, svagdašnjici.

Začetak tog Marijinog blagdana dogodio se prije dvjesta godina, 1809. godine u Montpellieru u Francuskoj. Majka sestara uršulinki, sestra Mihaela, pokušala je iz svog samostana u Monpellieru otići u Ameriku na apostolat rada s djecom, gdje su njihove sestre bile već osamdesetak godina s prekidom od desetak godina zbog političkih razloga. Naime, sestre uršulinke u Ameriku su stigle već 1727. godine, kad je Louisiana bila francuska kolonija, a 1763. godine postaje španjolska kolonija. Tada su došle španjolske uršulinke. Nakon izvjesnog vremena na vlast ponovno dolaze Francuzi, a s njima i francuske uršulinke. Bilo ih je malo, pa su tražile pomoć od svoje kuće matice u Francuskoj. Sestra Andrea, uršulinka, šalje poruku svojoj sestričini majci uršulinki, sestri Mihaeli, neka dođe u Ameriku, jer jedino nju vidi u ovom apostolatu s djecom, budući da se već dokazala u Francuskoj po zavodima i domovima za djecu i mlade. Majka Mihaela bila je oduševljena pozivom. Osjetila je Božji zov i u tome Njegov prst! Domaći joj biskup, koji je cijenio majku Mihaelu zbog svesrdnog rada na odgoju djece i mladih, nije dopustio da ide. Ona je molila. No, na kraju on pristaje samo ako joj to dopusti Sveti Otac. Naime, mislio je kako molba ne će ni doći do Svetog Oca, jer je Papa u to vrijeme bio Napoleonov uznik. Nekoliko je mjeseci morala pričekati da bi mogla poslati pismo, a tko zna kad bi stigao odgovor, ako bi uopće stigao? Dok je pismo išlo Papi, ona je molila u nadi očekujući pozitivan odgovor: – Presveta naša Djevice, izmoli mi brz i pozitivan odgovor na moje pismo. Zavjetujem se, da ću širiti tvoju čast pod geslom: »Naša Gospa od Brze Pomoći«! »Notre Dame du Perpétuel Secours«! Zaista, Gospa je uslišala njezinu molbu. Odgovor je dobila za tridesetak i nešto dana, i to pozitivan. Vrijeme slanja i odgovora zamolbe: ožujak i travanj 1809. godine. Evo dijela iz papina odgovora: – »Sveti Otac, papa Pio VII., nalaže mi da vam odgovorim. Sveti Otac rado odgovara na vašu zamolbu. S velikom je radošću primio na znanje da imate samostan i u Americi u Lousiani, koji je dugo i tako s važnom i velikom ulogom u službi svetoj Crkvi. Sveti Otac odobrava vašu želju da budete na čelu vaših sestara misionarki na tako teškom putu i odgovornoj službi. Bog vas blagoslovio!« Majka Mihaela odmah je dala napraviti kip Gospe od Brze Pomoći. A biskup se, kad je saznao da je majka Mihaela dobila tako brz i pozitivan odgovor, pomirio s papinim dopuštenjem, blagoslovom, a čak je i blagoslovio kip. Krajem 1810. godine, majka Mihaela s nekoliko je svojih sestara stigla New Orleans. Kip su odmah stavili u samostansku crkvu. Od toga dana započela je pobožnost i štovanje Gospe od Brze Pomoći. Najprije u New Orleansu, potom u državi Louisiani, zatim u susjednim državama.

Pobožnost je odobrio najprije domaći biskup, potom papa Pio IX. 1851. godine i kao datum slavljenja odredio 8. siječnja.

Papa Leon XIII. zamolio je domaćeg biskupa neka Gospin kip svečano okrune 10. studenog 1895. godine. I još jedan događaj vezan je za ovaj blagdan Gospe od Brze Pomoći. Nadbiskup New Orleansa dekretom Svete Stolice dana 13. listopada 1928. godine Gospu od Brze Pomoći proglasio je zaštitnicom grada New Orleansa i države Louisiane. Danas u svijetu najviše ima crkava Gospe od Brze Pomoći. Osim u Sjedinjenim Američkim Državama, ima ih u Meksiku, državama Srednje Amerike, Aljaski, Kanadi i drugdje. Kod nas su sestre uršulinke dolaskom u Slavonski Brod donijele tu pobožnost, gdje se dobro i brzo uvriježila. Bilo je to 1957. godine. Nakon toga sagrađena je nova crkva i osnovana nova župa Naše Gospe Brze Pomoći. Vrlo aktivna i prepoznatljiva po pobožnosti, gdje se okupljaju mase ljudi, jer je i sam župnik prihvatio tu pobožnost.

Nekoliko točaka napominje sestra uršulinka Priscila Presečki: sačuvati i spasiti obitelji od rasula u kojem se danas nalaze brakovi zbog medijskih pritisaka pred agresijom feminizma, koji rastače vrednote žene i majke. Oplemeniti srca ljubavi prema svakom čovjeku, pogotovo siromasima i jadnima; kršćanski odgoj djece i mladih u obitelji i društvu, da sačuvaju krepost čistoće; sačuvati ljubav i vjernost prema svoj Crkvi i učiteljstvu, jer će Crkva prolaziti kroz teška iskušenja poradi liberalističkih demonokratskih izrugivanja, blaćenja.

Gospo Brze Pomoći, čuj naš zaziv, sačuvaj ovaj narod od ludosti i agresija nad našim narodom, naše katoličanstvo, naše vjerske, ljudske i nacionalne vrednote. Gospo, još smo tu, umnoži naš narod i sačuvaj vjeru da ne propadnemo ubrzo. Ti budi brža od njih svojom pomoći i zaštitom pomoću svoje topline i brzine i ljubavi!

Poveznica za preuzimanje i čitanje knjige OVDJE.